Namirnice i jela prate čovjeka već stotinama godina doživljavajući promjene u primjeni i pripremi, a u skladu s modom i ukusima vremena. Kako se mijenjao način života i priređivanja, mijenjale su se i temeljne recepture pripreme, a neke su namirnice i jela dospijevali na margine. U ne tako daleku vremenu svako je kućanstvo proizvodilo i lovilo sve što mu je bilo potrebno za prehranu. Nerijetko se iz istarskih sela do najbližega trgovišta hodalo i cijeli dan da bi se razmijenili domaći proizvodi za šećer, sol, petrolej…, a najkvalitetnije namirnice prodavale su se da bi se platio porez, priredila svadba… Kuće s konobama i šufitom (potkrovlje), dvorišta s pomoćnim objektima za životinje i namirnice, vrtovi, njive, šume i livade bili su stvarni supermarket svake obitelji.
Na Momjanštini su se, u ne tako dalekoj prošlosti, pripremala jela od danas zaštićenih slatkovodnih rakova iz potoka Argilla. Tako je bilo i na Pazinštini iz Pazinčice, Motovunštini i Oprtaljštini iz Mirne i njezinih pritoka... Na području Šišana kraj Pule najčešće su djeca, za punog mjeseca, u vinogradima lovila poljske ježeve. Većina ulovljenih ježeva prodavala se u grad, a pripremali su se u pinjati s krumpirom.
U prolazu istarskim selima mogu se uočiti nanizane pravilne rupe uz vijenac krova na kućama, stajama i ostalim pomoćnim objektima. Riječ je o golubinjacima za uzgoj golubova. Postoje i manji objekti građeni isključivo kao golubinjaci, primjerice u Bajkinima kod Vižinade. Tradicija uzgoja golubova u Istri je, i u bliskoj prošlosti, bila raširena na cijelom poluotoku. To potvrđuje i postojanje raznih naselja imenom Kolombera (od lat./tal. golub). Iako danas u mnogim selima nema više golubinjaka, pedesetogodišnjaci se živo sjećaju njihova postojanja i jela od golubova. Gotovo smo se začudili koliko ljudi i danas u malo drukčijim nastambama uzgaja golubove.
Čini se da se tradicija uzgoja i pripreme golubova najviše zadržala u sjeverozapadnoj Istri. U Malom Bregu na području Merišća na Momjanštini ugostili su nas Giorgina i Fiorentino (Fiore) Andreassich. Oni su godinama jedini stalni stanovnici Maloga Brega, a uzgajaju i pripremaju golubove otkad se sjećaju. Fiorentino (Fiore), uz svoj vinograd s prelijepim pogledom na Momjan i kaštel obitelji Rota i ostale poslove, brine se o uzgoju golubova. Njegova supruga Giorgina pripremila nam je jelo od golubova koje se nekada jako cijenilo, a današnja ga mlađa generacija promatra s dozom sumnje. S nostalgijom se sjeća dolaska obitelji i prijatelja iz Trsta kojima je colomba con polenta e radicio (golub s palentom i radičem) bilo omiljeno jelo. No nekada su ljudi bili de bona boca, tj. nisu bili izbirljivi u jelu, reći će Giorgina.
Golubovi su se uzgajali u golubinjacima, a uzimali bi se po mraku kroz šufit (potkrovlje) iz, kako je Fiore naziva, camera dei colombi. Još u tradiciji Egipćana i Sumerana golubovi su smatrani svetim životinjama i glasnicima bogova, a važno im je mjesto pripalo i u kršćanskoj ikonografiji. Iz tog razloga golubovi se ne kolju, nego utapaju.
Giorgina priprema goluba na šugo koji se kuha najmanje dva sata na štednjaku na drva.
Dok je Giorgina kuhala, Fiore nam je pričao o nekadašnjem načinu života: o značenju i povezanosti s boškarinima, velikoj klaonici u Momjanu u kojoj se danas nalazi kuća za odmor, uzgoju vinove loze i proizvodnji vina nekada i danas, lovu, karnevalu… i u konobi i nekadašnjoj staji pokazao stari kuhinjski pribor i ostale predmete koje čuva kao relikviju prošlog življenja.
Dok Fiore priča, Giorgina strpljivo kuha uz pokoji amandman na Fioretova sjećanja. U veću padelu stavlja maslinovo ulje, dosta luka i malo češnjaka. Kada luk požuti, dodaje meso tri goluba. U posebnoj se posudi kuha grana ružmarina u vodi kojom će poslije podlijevati meso. Pri kraju kuhanja dodaju se sol, papar i sve podlije s dosta bijeloga vina.
Giorginina tajna je u strpljivu kuhanju i neprestanu miješanju i u palenti od domaćega kukuruznog brašna koja se na vatri pažljivo priprema i neprestano miješa gotovo cijeli sat. Vjerujte, pokušali smo, takvo kuhanje polente traži popriličnu tjelesnu snagu. Zbog našega dolaska Fiore je donio posebnu dasku za serviranje polente koja se koristi samo kada se okupi obitelj. Palenta se nakon stavljanja na dasku reže koncem na jednake komade.
Kada je jelo servirano, i ako niste de bona boca ili imate predrasuda prema neobičnim namirnicama, već ste toliko prožeti tradicionalnim istarskim slow foodom, okusom domaćega momjanskog muškata i dubinskom toplinom kuhinje koju proizvode samo peć na drva, da ćete se još jednom uvjeriti da i najjednostavnija jela mogu biti pravi gastronomski užitak.
