Imam neku čudnu naviku da na putovanju od točke A do točke B uvijek pronađem međutočku na kojoj se volim zaustaviti i jednostavno uživati. Ponekad je to mjesto samo, ponekad dragi ljudi kojih se zaželim, a ponekad i jedno i drugo. Putujem tako neki dan Dalmatinom put Brača dok Arsen pjeva i čeprka po duši, pa mi padne na um da svratim do Skradina. Jako volim taj kraj. Oni koji su ga posjetili, znaju o čemu govorim. Oni koji nisu, pitam se što čekaju. Jednako je i s vinarima i njihovim vinima. Debit, maraština, plavina, lasina...

Nazovem vinara Alena Bibića i dogovorim posjet njegovom podrumu u Plastovu. Divno seoce. Ljekovito miriše. :)

Dva sata čistog gušta. Divan podrum. Zanimljiv i drag čovik. Sviđa mi se njegov pristup vinogradarenju i vinarenju. Volim što je svoj od samih početaka i uvijek se nanovo nasmijem čudnovatim imenima njegovih vina. Lipa su i autentična. Od mnoštva iskušanog, ja ću spomenuti jedno.

Plavina 2013 (veselo u bačvi živi i raste)

Kaže mi Alen da ga radi za svoj gušt i da s njim u prodaju ne namjerava ići. Šteta. Oduševilo me. Jednostavno oduševilo.