Dan poslije jednog od najtužnijih dana u povijesti hrvatskog vinarstva, kad će brojni poštovaoci djela velikog Miljenka Grgića napisati tisuće riječi njemu u počast, nepotrebno je dodati nešto više od onog svevremenskog intervjua naše suradnice Jagode Bush, kojeg smo objavili u lipnju 2009. u I&P No14 pod naslovom Div svjetskog vinarstva https://www.iceipice.hr/hr/clanak/div-svjetskog-vinarstva

Ipak, jedna tema ostaje potpuno otvorena i nakon njegovog odlaska, unatoč našim brojnim pokušajima upozorenja. Prvi pokušaj bio je u srpnju 2012. (I&P No 31) u članku In vino veritas https://www.iceipice.hr/hr/blog/in-vino-veritas u kojem smo prvi put jasno i konkretno iznijeli tezu o najefikasnijem i najjeftinijem modelu promocije hrvatskih vina.

Godinu i pol nakon osnutka Udruženja vinarstva pri HGK napisali smo:

Osnivanje Udruženja vinarstva pri HGK
Dana 14. siječnja 2011. na osnivačkoj izbornoj skupštini Udruženja vinarstva održanoj u Hrvatskoj gospodarskoj komori za predsjednika Udruženja izabran je dr. sc. Đuro Horvat iz Agrokor vina d. o. o., a za potpredsjednike Ivica Matošević iz Vina Matošević d. o. o., Ivan Ružić iz Kutjeva d. d. i Vlado Krauthaker iz Krauthaker d.o.o.
Za poslovnog tajnika Udruženja izabran je Igor Barbarić iz HGK, a osnovani su i Odbori za marketing, promociju i međunarodnu suradnju
(naglasio DF) te Odbor za zakonodavstvo.

U članku smo već onda propitivali potencijalnu efikasnost samog udruženja, te (u startu upitno postavljenog) Odbora za marketing, promociju i međunarodnu suradnju, te smo na kraju članka predložili:

Vrijeme za hrvatske vinare istječe, a djelotvorno se ne radi. Predlažemo kreativnu i stručnu (dakako, ne stručnu) sinergiju u realizaciji projekta brendiranja hrvatskih vina. Za početak Iće&piće predlaže mali doprinos – da se kontaktiraju (i najljepše zamole za suradnju) sva velika (i mala) imena vinara hrvatskoga podrijetla iz svijeta. Točno na tragu manifestacije Vino u Hrvata. I da Mike Grgich (kasnije i nasljednici Nicka Nobila, George Fistonich, Michael Brajkovic i drugi) bude na fotografiji, stoji ponosno s osmijehom prema objektivu, drži čašu punu vina, a ispod piše: JA SAM MIKE GRGICH, HRVATSKI VINAR. ŽIVJELI! (naglasio DF).

U desetinama situacija kasnije, bezuspješno sam ponavljao ovu ideju (a pokušao i direktno animirati neke osobe iz njegove blizine za tu ideju). Od osnivanja Udruženja vinarstva (i Odbora za marketing, promociju i međunarodnu suradnju), prošlo je 12 godina! Upitajte se ŠTO je ta institucija učinila za konkretnu svjetsku promociju hrvatskih vina? Upitajte se koliko je novaca potrošila u tih 12 godina i kakav je efekt postigla. Samo mi se čini da je moja ideja imala jedan feler: bila je besplatna u ideji i skoro besplatna u realizaciji. A poznato je da je 20%(provizije) od nule = nula. I danas smo tu gdje jesmo.

A Miljenko Mike Grgich odradio je svoje na ovom svijetu. Promovirao je i podržavao (ne samo dijeleći stipendije za mlade enologe https://www.croatianscholarship.org/endowments/grgich-scholarship/) svoju rodnu zemlju, nudeći svoje ime i svjetske rezultate. Nismo ih iskoristili, kao i puno takvih prilika u ova 3 desetljeća. I nismo nastavili putem koji je teško raskrčio Miljenko Mike Grgich.

Miljenko, oprostite…