​Svi mi koji povremeno ili često putujemo u Ujedinjeno Kraljevstvo vjerojatno smo se upustili u otkrivanje te zemlje i dalje od Londona, do drugih velikih gradova preko prirodnih ljepota Lake Districta do, u svakom pogledu, fantastične Škotske (otkrivanje njezinih gradova, otoka i, naravno, destilerija viskija te mnogočega drugog). No, vrlo je malo onih koji su se otputili do Walesa, što je doista šteta. Do ovoga svibnja nisam niti ja, pa o dosad propuštenom mogu svjedočiti iz prve ruke.

Koja je veza između glazbe, umjetnosti i gastronomije? Miroslav Krleža svojedobno je napisao da je „glazba lirska paučina između srca i mozga“, Pablo Picasso rekao da je „svrha umjetnosti je sprati prašinu svakodnevnog života s naših duša“, a Virginia Woolf zaključila da se „ne može dobro misliti, dobro voljeti i dobro spavati ako se nije dobro večeralo“. Složit ćete se da ne treba dovoditi u pitanje misli takvih autoriteta i da valja zaključiti da su sve te tri svari blagotvorne za našu dušu i tijelo. Po mogućnosti, u skladnoj kombinaciji.

Stephanie i Eduard Tscheppe iz Gut Oggaua predvode mlađu generaciju u biodinamičkom vinogradarstvu u Austriji. S velikim entuzijazmom i napornim radom uspjeli su smjestiti austrijska prirodna vina na najbolje svjetske vinske karte. Njihove kultne etikete odražavaju njihov opušteni pristup tradiciji. Fokus nije na sortama grožđa, već na osobnostima vinograda. Tako se kroz tri generacije izražava njihova ideja o panonskom vinu.

no najveća atrakcija mjesta ipak je restoran Taubenkobel s dvije Michelinove zvjezdice, a čiju kuhinju vodi 58-ogodišnji Alain Weissgerber. Istu ocjenu restoran je držao sve do 2009, kada je Michelin odlučio prestati s ocjenjivanjem restorana izvan Beča i Salzburga, što je sjajni Taubenkobel odjednom kirurški odvojilo od nedalekih vrhunskih bečkih fine dining restorana. Ipak, povratkom Michelinova vodiča početkom ove godine, Taubenkobel je, nakon punih 15 godina, potvrdio svoje zvjezdice i vratio se među vodeće restorane Austrije.

A među novitetima trenutačno je najzanimljiviji restoran Doubek, smješten u središtu Beča, točnije u 8. Bezirku, tek 15 minuta pješice od Ringa, kojeg vode chef Stefan Doubek i voditeljica lokala Nora Pein. Zanimljiv je možda i preblaga riječ, jer je riječ o pravoj senzaciji. Naime, Doubek je 21. siječnja ove godine uknjižio svoje prvo priznanje Michelinova vodiča – ne jednu, nego odmah dvije zvjezdice...

Nakon što se u Kranjskoj Gori svojedobno zatvorio odličan fine dining restoran Skipass u istoimenom hotelu, to desetljećima Zagrepčanima omiljeno skijaško odredište i vikend destinacija ponovo ima sjajno gastronomsko mjesto. I to kakvo! Restoran Milka, jer tako se zove, također u istoimenome boutique hotelu, smještenome na Vršičkoj cesti uz jezero Jasna, par kilometara od središta mjesta, doista je nešto posebno.

Kada se nakon izazovne 2022. ipak pokazalo da je svijet restorana i dalje jak, otporan i kreativan kao i uvijek, industrija dodjela nagrada za restorane i chefove ponovo je bila u prvome planu. Best Chef Awards dijelio je pozornost s objavama novih Michelinovih zvjezdica, dok su rangiranje La Liste i popis World's 50 Best Restaurants (uključujući i njegove regionalne liste) ponovo postali mjerilo vrijednosti i aktualnosti. Isto tako, tada je i jedna ekipa pažljivo odabranih stručnjaka, na poziv magazina Forbes, sastavila popis od deset „cool“ restorana, onih koji su ih ugodno iznenadili i mjesta na koja se rado vraćaju, a koja su preporučili svima posjetiti u 2023-oj. Među njima je tada bio i restoran Haoma u tajlandskome Bangkoku.

Sljedeći je dan osvanuo kao sunčana ljetna subota, odnosno dan naše dugo očekivane večere u restoranu Amisfield. Imali smo jutro za opuštanje i nastavak upijanja ljepota Queenstowna. Toplice, šetnje, golf, krstarenja jezerom, Kiwi Park, gondola Skyline, bungy jumping, Shotover Jet ili K Jet bili su ponuđeni za individualno istraživanje. Odlučio sam se za nešto između opuštanja spa tretmana i adrenalina bungy jumpinga i jet boata.

Sljedećeg jutra, Vaughan je došao po nas - i nije bio sam. Sa sobom je doveo svog prijatelja Dukea. Ići u lov bez psa je kao ići u rat bez Francuske, da parafraziram američkog generala Normana Schwarzkopfa. Da, shvatili ste. Bio je to dan lova s chefom i njegovim psom Dukeom, veličanstveno lijepim, vitkim i mišićavim strojem za lov — i umiljatim, također.

Vaughan Mabee je opsjednut čovjek! Visok je, krupan, nosi irokezicu i Novozelanđanin je. Dakle, ne bih pretjerao ako kažem da se na prvi pogled čini kao neka vrsta Vikinga Južnih mora. Znam, možda zvuči petparački, poput naslova piratskog filma B produkcije, ali iza svega ima i mnogo istine. Otac mu je bio profesionalni jedriličar koji je osvojio neke velike europske utrke, a od majke je naslijedio dosta skandinavske krvi. I da, on je chef restorana Amisfield u Queenstownu na Novom Zelandu. Njegova opsesija?