Ovaj put Marina nas je odlučila naučiti spremati tempuru. Tempura je vrsta japanskoga jela u kojem se povrće (poput mrkve, patlidžana ili tikvica) i morski plodovi umaču u tijesto i prže u dubokom ulju. Recept su u Japan navodno donijeli portugalski misionari u 16. stoljeću. Riječ tempura dolazi od latinske riječi tempora, što znači vrijeme, razdoblje, a portugalski misionari time su mislili na vrijeme korizme, petak i ostale svete dane kada se nije jelo crveno meso, već riba i povrće.
Marina nam je pripremila dva recepta. Prvi je tempura na tradicionalan način od radiča, ali možete eksperimentirati s povrćem poput artičoka, komorača ili endivije. Osnova tradicionalne tempure jako je hladna voda (dobro ju je prije pripreme držati jedan sat u najhladnijem dijelu hladnjaka ili vodi dodati dvije kocke leda).
Radič (cikorija) po boji lišća dijelimo na crvene i zelene sorte. Po obliku dijelimo ga na sorte kod kojih ubiremo lišće i one koje formiraju glavice. Marina je u svojem receptu rabila glavati. Najčešći je radič onaj zagasitocrvene boje listova protkanih bijelim žilama. Tamnocrvena boja radiča upućuje na bogat antioksidativni sastav. Gorak okus radiča ponekad je uzrok što ga češće ne konzumiramo, no baš zahvaljujući spojevima koji daju gorkost biljka ima snažno ljekovito djelovanje na organe probavnoga sustava. Radič djeluje na jačanje apetita, kao diuretik, laksativ, vrlo učinkovito potiče rad jetre i slezene. Osim toga, ublažava žgaravicu, smanjuje pojavu napuhnutosti i potiče izlučivanje žuči, što pomaže u razgradnji masti.
Bijela rotkva (daikon) korjenasto je povrće iz porodice rotkvi. Pomaže u probavi cjelovitih žitarica i povrća, a osobito masnoća. Također pomaže odstranjivanju suvišne vode i kolesterola iz tijela. Kao salatu možete jesti svježe naribanu bijelu rotkvu prelivenu s nekoliko kapi limunova soka.
Kombu je japanska riječ koja opisuje gotovo svaku jestivu morsku algu iz porodice Laminaria. Ta vrsta algi raste u vodama uz istočnu obalu Azije (Japan, Koreja i Kina), a njezina popularnost dovela je do širokog komercijalnog uzgoja u tim zemljama. Azijske kulture jedu kombu stoljećima. Slan, opor okus alga često se rabi kao ilustracija umamija, petog okusa.
Mirin je jedan od važnijih začina japanske kuhinje. To je vrsta rižina vina slična sakeu, ali s manjim udjelom alkohola i višim udjelom šećera. Šećer je složeni ugljikohidrat formiran prirodnim procesom fermentacije, a ne rafinirani šećer. Udio alkohola smanjuje se zagrijavanjem mirina.
Drugi recept je tempura na netradicionalan način s indijskim utjecajem (s kvascem i toplom vodom) od luka s umakom od kokosova mlijeka, đumbira i curryja. Marina je dodala sezam i nigella-sjemenke. Nigella-sjemenke možete pronaći u specijaliziranim dućanima za začine (npr. Harissa u Zagrebu). Umjesto nigella-sjemenki možete dodati linum-sjemenke ili začine kao curry ili svježe sjeckan čili da daju dodatni okus tijestu.
