Prije dvadesetak godina Željka je, kao prava novinarka, znala skuhati jedino kavu i nije joj na kraj pameti padalo da će je bilo što vezano uz lonce, kuhače ili tanjure imalo veseliti. S udajom i prvim djetetom nevoljko je svladala osnove preživljavanja, ali bilo je to još svjetlosnim kilometrima udaljeno od ikakva zanosa. Ipak, jedno se promijenilo. Željka i Merla zavoljeli su dobro jesti i s vjenčanim kumovima – Nevenom i Ivom Čikarom – sve su češće razmjenjivali informacije o dobrim restoranima. I iako nitko baš točno ne zna kako, simpatičan četverac prikupio je zavidan broj zanimljivih recepata koje je valjalo iskušati. Istodobno su se stvorili i uvjeti za eksperimentiranje jer kuća u Zagorju kao da je čekala samo na njih.

I kao što neki odlaze na planinarenje, drugi u ribolov, ova dva para danas rabe svaki slobodan trenutak za kuhanje. Zagorskim svečanostima prethodi pravi, ozbiljan kolegij, gdje se sastavlja jelovnik, dogovara što dolazi iza čega, dijele zadaci, a uza svako se jelo odabire i pripadno vino. Sve mora biti unaprijed dogovoreno jer jelovnik se tiska i, kao vrijedna uspomena, daruje gostima. Njih pak ne može biti više od domaćina pa se svi koji su ikada bili na imanju obitelji Merlić uistinu mogu osjećati povlašteno.

Gozba za zagorsko plemstvo

Iako su domaćini čitav dan usredotočeno rezuckali i pazili da sve bude pripremljeno baš u pravo vrijeme, dočekani smo raspoloženo i bez imalo napetosti. Zapravo, mi smo bili ti koji su svako toliko ostajali bez riječi jer božanstvena je hrana – što možete iščitati iz jelovnika – dolazila u sljedovima, a pratila su je i pomno odabrana vina. Priznajemo, Dom Perignon nismo nikada zamišljali u ponuđenoj kombinaciji, ali plemstvo koje je nekoć tako snažno obilježilo ove krajeve sigurno bi odobravajući promrmljalo: Ovi domaćini uistinu znaju uživati.

Na atmosferu, vjerujemo, ne treba trošiti mnogo riječi. U Zagorju je ionako sve veselo, rumeno i raspjevano, a autori i vlasnici najpopularnijega zabavnog showa odavno su naučili kako da se njihovi gosti osjećaju kao kod kuće. Takvu su osjećaju sigurno pridonijele i Marta i Bruna, najmlađe članice obitelji Merlić i Čikara, koje su našu gozbu oponašale igrajući se dječjim posuđem. Na kraju smo se i sami osjećali poput djece. Zadovoljno smo i sito gugutali, dok nam se u glavi već rađala želja da dođemo opet. No, do novoga susreta zadovoljit ćemo se Željkinom kuharicom Moji recepti za obitelj i prijatelje, koja je nastala kao rezultat ovakvih druženja, te razmišljati kakvim bi nas vinom, uz pojedino jelo, iznenadio Merla.