Odavno me beskonačno nervira izraz zdrava hrana. Mislim da je pogrešan, nametnut i dosadan. Zdrava za koga? Zdrava u kojoj količini? Zašto je zdrava?
Prema opće prihvaćenoj definiciji Svjetske zdravstvene organizacije iz Alma Ate (1974.g.) zdravlje nije samo puko odsustvo bolesti već stanje potpunog psihičkog, fizičkog, duhovnog i socijalnog blagostanja. Ova utopijska mantra nije nova već vuče svoje korijene iz prapovijesti, antičkih civilizacija, renesansne misli pa sve do suvremenih filozofa i zdravstvenih radnika. Po toj je definiciji sve postalo zdravlje. I to u apsolutnim kategorijama. Nema razlika, nema slojeva, nema stupnjeva. Naravno tu onda i hrana ima mjesto – i to samo ona zdrava! Ozbiljni i stručni kritičari drže da gornja definicija SZO-a više sliči na definiciju duboke kome, nego na stvarno zdravlje. A meni je zdrava hrana - potpuna koma.

U prilog mom tvrdom razmišljanju o zdravoj hrani ide činjenica da je sve ukusno, slasno, mirisno i neodoljivo u nekom trenutku zdravstvene ili svjetonazorske histerije proglašeno nezdravim ili drugim riječima bolesnim. Alkohol na primjer. Potpuna bolest. Iako danas dobro znamo da je redovita konzumacija vina, naročito crvenog, blagotvorna za srčano-žilni sustav. Nekada zločestu svinjetinu moderni nutricionisti i liječnici vraćaju u blagovaonice, čak i dijetalne režime. Sirove pak namirnice (naročito povrće) uzimaju prevlast nad dugo propovijedanim termički obrađenim namirnicama, i slično. Ovdje se ne želim niti prisjetiti da su svojevremeno kava i cigareta (kofein ili nikotin) bili toplo preporučivani od zdravstvenih dušebrižnika kao sigurni i djelotvorni relaksansi i afrodizijaci, a danas se slična histerija vidi kod konoplje. Mlijeko je čas ubojica, čas spasitelj – o čemu svjedoče brojne povijesne i suvremene kampanje.

A tek kad se prisjetim različitih egzotičnih čuda, redom zdravih i zdravijih. Poput accai bobica ili aloe vere, pa nonija i gorke dinje, kiwana i gojia. Gravani za rak, hibiskus za jetru, stevija za mršavljenje, batat za debljanje, a aronija za sve! Od ginsenga ti se diže, a od pasiflore spušta. Navodno!
Postoji li istina?

Postoji. Ali očito ne samo jedna!

Svoju zdravu istinu imaju vegetarijanci, a ona se razlikuje od vegana, s kojima se ne slažu frutarijanci, dok su fleksitarijanci naravno malo fleksibilniji. Košer i halal namirnice jedine su zdrave za njihove pobornike, kanibalima zdravlje predstavljaju ljudi i to doslovno, a indijski Aghori zdravlje i besmrtnost nalaze u jedenju mrtvaca.

E pa sada, vi dragi svežderi, recite mi što je zdravo, a što nije – ili i vas zdrava hrana samo nervira ko' mene.