Postoje večere na koje dođete gladni. A postoje i one na koje dođete znatiželjni, pa izađete pomalo emotivni, opušteni od vina i potpuno sigurni da hrana zaista može pričati priče. Takav je bio Festejo latino u Neliti, održan koncem travnja u São Paulu - večer koja nije izgledala kao klasičan guest chef event, nego kao da vas je netko na nekoliko sati teleportirao kroz Buenos Aires, Santiago, La Paz i Salvador.

Već pri ulasku u Nelitu bilo je jasno da ovo neće biti jedna od onih ukočenih fine dining večeri na kojima ljudi šapuću nad tanjurima. U zraku je bilo nešto opušteno i glasno, gotovo obiteljsko. Čaše su zveckale, ljudi su stajali, razgovarali među stolovima, a iz otvorene kuhinje dolazili su zavodljivi.

Nelita je, iskreno, bila savršena pozornica za ovakav događaj. Restoran se nalazi u Pinheirosu, možda najživljoj gastronomskoj četvrti São Paula, a vodi ga Tássia Magalhães, chefica koju Brazilci već godinama drže jednom od najvažnijih figura nove gastronomske scene. Njezina kuhinja uvijek djeluje kao spoj emocije i preciznosti - talijanski comfort food preveden na brazilski jezik. I to se osjeti u prostoru. Sve djeluje elegantno, ali bez distance.

Uz nju je večer vodio i Danyel Steinle, sommelier i suosnivač Nelite, čovjek koji očito razumije da vino ne mora biti ozbiljno da bi bilo veliko. Njegovo sparivanje vina i hrane nije djelovao kao formalnost nego kao nastavak razgovora između kuhinje i gostiju. A onda su svi počeli zamjećivati i gostujuće chefove.

Prvi kojeg su svi spominjali bio je Gérman Sitz iz Niño Gorda u Buenos Airesu. Ako ste ikada bili u tamošnjoj četvrti Palermo, znate da Niño Gordo nije samo restoran nego gotovo mali kaotični spektakl - neon, dim, otvorena vatra i hrana koja udara izravno u nepce. Sitz kuha kao da ga ne zanimaju pravila, i upravo zato ga ljudi obožavaju. Njegova kuhinja miješa latinoameričke okuse s azijskim utjecajima i energijom street fooda, ali bez gubitka identiteta.

Iz Santiaga su stigli Juan Pablo Raide i Ricardo Rodex iz Las Cujasa (pojačanje im je bio i Max Raide, uz braću Juana Pabla and Dominga, suosnivač Las Cujasa), restorana koji gotovo opsesivno slavi čileansku obalu. Dok su pričali o svom restoranu, imali ste osjećaj da govore o oceanu, a ne o kuhinji. Las Cujas reinterpretira ribarsku tradiciju Čilea kroz suvremen pristup, ali bez pretencioznosti. Sve kod njih djeluje vrlo čisto, svježe i fokusirano na namirnicu.

Marisa Taha iz Aramija u La Pazu donijela je potpuno drukčiju energiju. Tišu, introspektivniju, ali jednako snažnu. Ona je jedna od onih chefica koje ne kuhaju samo jela nego identitet. U Aramiju istražuje bolivijske autohtone namirnice i amazonske arome, a njezina kuhinja djeluje kao spoj antropologije i fine dininga. Kad govori o hrani, imate osjećaj da govori o ljudima.

I onda Bahia. Fabrício Lemos i Lisiane Arouca iz Origema u Salvadoru unijeli su onu vrstu topline koju odmah prepoznate kao brazilsku. Origem je danas jedno od ključnih mjesta moderne bahijske gastronomije - restoran koji afro-brazilsku tradiciju pretvara u elegantna, suvremena jela bez gubitka duše. Fabrício vodi kuhinju slanih jela, dok Lisiane radi deserte o kojima ljudi poslije pričaju jednako dugo kao o glavnim sljedovima.

Najljepši dio večeri bio je to što nitko nije pokušavao impresionirati publiku tehnikom radi same tehnike. Nije bilo ega na tanjuru. Sve je djelovalo kao razgovor između chefova koji dolaze iz potpuno različitih gradova, ali dijele istu emocionalnu logiku kuhanja.

Večer je počela couvertom Nelite - toplim briocheom, caponatom, maslacem i mini tikvicama u kiselini. I već tada je bilo jasno da će to biti jedna od onih večeri tijekom kojih ljudi spontano zastaju usred rečenice nakon prvog zalogaja.

Kako su sljedovi dolazili jedan za drugim, prostor Nelite postajao je sve glasniji. Netko je pričao o dimu u argentinskoj kuhinji, drugi o amazonskim sastojcima koje prvi put kuša, treći je pokušavao pogoditi vino prije nego što bi ga Danyel predstavio.

I upravo tu Festejo Latino postaje mnogo više od gastronomske suradnje. Ne radi se samo o chefovima s prestižnih lista ni o tehnički savršenim tanjurima. Radi se o osjećaju da Latinska Amerika, unatoč svim razlikama, dijeli isti instinkt za gostoprimstvo, intenzitet i hranu koja uvijek govori nešto osobno.

Večer je otvorila Nelita s naizgled jednostavnom, ali vrlo precizno izvedenom kombinacijom kruha, kompota i pjenušavom dashi juhom. Bio je to uvod koji nije tražio pažnju glasnoćom, nego teksturama i dubinom okusa - topao, gotovo meditativan početak koji je odmah postavio ton cijelog menija.

Nakon toga stiglo je jedno od najupečatljivijih jela večeri - riba s pasiflorom i payujeom ((gusto, slatko i aromatično piće od banana) iz Aramija. Iako je originalno meso krokodila iz tog jela (na granici su ga chefici Marisi Tahi oduzeli carinici), egzotična voćnost pasiflore i payuje dali su jelu gotovo tropski karakter, ali bez težine.

Uz njega se poslužio Borbulhante de Caju, pjenušavo vino od indijskih oraščića proizvedeno spontanom fermentacijom svježih plodova indijskih oraščića. To suho, izrazito voćno piće limunske kiselosti i blage taninske note, koje se stilom približava brut pjenušcima, sjajno je pratio svježinu ribe te bio prvo od iznenađenja iz repertoara Danyela Steinlea.

Iz kuhinje Niño Gordo stigao je Chorizo odrezak s wasabijem, rižom i žumanjkom - možda i najizravnije, najvatrenije jelo večeri i jedan od favorita matičnog restorana. Bogati umami, masnoća mesa i pikantnost wasabija tražili su vino s karakterom, a Grama 2025 vinarije Casa Tés pokazao se kao odličan odgovor - dovoljno živahan da presiječe masnoću, ali i dovoljno ozbiljan da izdrži intenzitet tanjura.

Jedan od elegantnijih trenutaka večeri bio je slijed Vatapá agnolotti iz Origema - punjen kozicama i poslužen u moqueca umaku (na temelju tradicionalnog brazilskog „gulaša“ od morskih plodova) s kokosovom pjenom i kavijarom od limuna. Kombinacija brazilskih okusa i gotovo fine dining preciznosti djelovala je vrlo prirodno, bez forsiranja egzotike. Uz to je poslužena Peverella 2023 vinarije Era dos Ventos iz Serra Gaúche, vino nastalo od gotovo zaboravljene sorte grožđa koje donosi vibrantnu kiselinu, teksturu i lagano oksidativne note tipične za moderna macerirana vina. Upravo ta kombinacija svježine i slojevitosti lijepo je pratila kokos, morske plodove i začine u jelu.

Patagonska riža s kraljevskom rakovicom restorana Las Cujas bila je svojevrsni comfort food trenutak večeri - kremasta, bogata i izrazito morska, ali zadržane elegancije. Vino Casa Tés 2024 nastavio je tu priču nenametljivo, s dovoljno mineralnosti i svježine da jelo ostane fokus večeri.

Deserti su zadržali istu razinu promišljenosti. Origem je poslužio kolač od kukuruznog brašna sa sirom, sladoledom od pamonhe (kuhana pasta od kukuruza šećerca umućenog u kokosovom mlijeku), kupinama i kukuruzom - desert koji balansira nostalgiju i tehniku, gotovo kao sofisticirana verzija domaće kukuruzne pite. Uz njega je poslužen Antares Lorena 2024 iz Monte Astrala, aromatično vino floralnih i voćnih nota koje je lijepo naglasilo slatkoću kukuruza i svježinu bobičastog voća.

Za konac, iz Mag Marketa chefice Tássije Magalhães stigla je torta od čokolade i komorača. Neočekivana kombinacija pokazala se kao vrlo elegantan završetak - tamna, gotovo zemljana čokolada i svježina komorača ostavili su večeru u savršenom balansu, bez pretjerane slatkoće i težine.