Tijekom posjeta restoranu Taubenkobl, s nekolicinom kolega otišao sam u posjet poznatoj vinariji Oggau, čija se prirodna vina nalaze na vinskim kartama ponajboljih restorana širom svijeta, pogotovo onih koji se zalažu za tu vrst vina, među kojima je najpoznatija Noma iz Kopenhagena.

Stephanie i Eduard Tscheppe iz Gut Oggaua predvode mlađu generaciju u biodinamičkom vinogradarstvu u Austriji. S velikim entuzijazmom i napornim radom uspjeli su smjestiti austrijska prirodna vina na najbolje svjetske vinske karte. Njihove kultne etikete odražavaju njihov opušteni pristup tradiciji. Fokus nije na sortama grožđa, već na osobnostima vinograda. Tako se kroz tri generacije izražava njihova ideja o panonskom vinu.

No, prvi razlog za posjet Gut Oggauu ovoga je puta bila njegova veza s suvlasnicima Taubenkobela, parom Alain Weissgerber i Barbara Eselböck. Naime, vinariju vode Barbarina sestra Stephanie i njezin suprug Eduard.

Stephanie je učila fotografiju, studirala ugostiteljski menadžment u Lausannei i putovala svijetom, dok je Eduard, podrijetlom iz obitelji vinara, već u mladosti naučio osnove vinogradarstva i studirao ekonomiju. Zajednički san para bio je i ostao stvoriti nešto trajno, „promijeniti svijet“, biti inspiriran i inspirirati druge. Gut Oggau kupili su 2007, kako sami kažu, s daškom naivnosti, ali i mnogo mladenačkog entuzijazma, vizijom i uzbudljivim putem pred njima. U biodinamičku poljoprivredu upustili su se iz uvjerenja kako bi zatvorili cikluse te očuvali i poboljšali vitalnost vinograda. Prirodno vino vidjeli su kao priliku da izraze tamošnja jedinstvena tla i lokalnu baštinu.

Pritom, nisu htjeli na silu biti drukčiji, niti provocirati. Jednostavno su stajali iza zacrtanog puta, bili ponosni na jedinstvenost svojih vina i svoga pristupa. Tako je i danas. Ponosni su što njihove vinske osobnosti prepoznaju ljudi diljem svijeta. No, njihova motivacija odavno je nadišla gotovo vino u boci. Naime, objasnio nam je Eduard dok smo razgledali vinariju, sebe vide kao poljoprivrednike, kao stvaratelje kulture i dizajnere kulturnih krajolika, kojima platna predstavljaju njihovi vinogradi. Jednostavno rečeno, za njih je vino nešto daleko više od pića.

Nakon ture, na kojoj smo vidjeli da su nabavili i konje kao radnu snagu u vinogradu vraćajući nastanak vina iskonskome, domaćini su nas pozvali i na kušanje vina uz kobasice iz jedne lokalne mesnice. Vina Oggau odmah su se pokazala kao puna karaktera i bogata osobnošću. Stephanie i Eduard od samog su ih početka doživljavali i opisivali kao osobnosti, kao voljene ljude koji su nam prirasli srcu. Za njih je to pravi i jedini način izražavanja njihove duše. Etikete Oggau vina krase portreti imaginarnih ljudi imaginarnih imena, koji se isključivo odnose na izgled i dojam koji ostavlja svako pojedino vino kad ga se kuša. Govore o tri generacije, jer su vinogradi u njihovoj regiji vrlo raznoliki - mladoliki, bezbrižni i emancipirani u mlađoj generaciji, zatim iskusni i opušteni iz generacije roditelja te mudri i dobrodušni iz generacije baka i djedova. Sve ih tretiraju jednako - s istom ljubavlju, strašću i brigom, a razliku čini tek priroda. Kako bi ta razlika bila opipljiva, svako se vino tijekom proizvodnje tretira jednako. Ne diskriminiraju na temelju boje i ne odvajaju stilove, a rezultat je vrlo individualan, autentičan izraz lokalnog tla, klime i berbe, nježno oživljen rukama i smireno popraćen do odležavanja u boci.

Vina iz vinarije Oggau nisu dio kruta sustava, već se razvijaju zajedno sa Stephanie i Eduardom. Crvena vina danas su mnogo svjetlija i življa nego na početku. Bijela vina su dublja i preciznija, pa se u njima lako vidi gotovo 20 godina biodinamičkog uzgoja njihovih vinograda. Podrum se oduvijek temeljio na „niskoj intervenciji“ - spontana fermentacija, odležavanje na finom talogu, bistrenje prirodnom sedimentacijom, bez filtracije, bez sumpora… Osim što ne ističu sorte od kojih se vina proizvode, u nekim miješaju bijele i crvene sorte grožđa, pa možemo mirne duše reći da im je stil slobodan i živahan s umjetničkom savršenošću te, svakako, očaravajući.

Vino Theodora (bijelo) opisuju njezinim zamišljenim karakteristikama - zavodljiva, drska, s uistinu divnom strukturom. Uvjerili smo se da sa svakim novim gutljajem Theodora budi malo buntovnog duha u vama. Winifred (rosé) razbija klišeje i dokazuje da i rosé može biti puno više od „samo“ roséa. Riječ je o čistom vinu terroira. U početku se čini živahno, da bi potom otkrilo svoju dubinu i složenost. Atanasius (crveno) snažan je, energičan i izravan. Nikada ništa ne skriva i čvrsto je ukorijenjen u šljunčanom i vapnenačkom tlu okolice. Domaćini tvrde da gutljaj Atanasiusa možda može pomoći da prevladate neke od životnih prepreka. Timothy (bijelo) krasi dubina i dostojanstvo, kao i snažno tijelo te lijepo govori o okolici, posebno vapnenačkom tlu i škriljevcu. Sa svakim gutljajem, navodno, daje zdravu dozu hedonističke radosti življenja.

Emmeram (bijelo) oduševljava otvorenim stavom i zanimljivo govori o jedinstvenom izrazu vapnenačkog terroira odakle potječe. Sa svakim gutljajem, kažu u Ogauu, živite bez predrasuda i uživate u neočekivanom i ljepoti prirode. Eugenie (bijelo) proizvodi se od 2023, a nastaje od grožđa iz ručno obrađivanih vinograda koje su sami posadili. Domaćini ga zovu „osobnim rajskim vrtom, komadićem zemlje koji je zacijelio i koji zrači energijom“, a smješten je među drvećem, grmljem i biljem, izložen pčelama, njegovan mnogim rukama i obrađivan konjima. Vino ima suptilnu karizmu i nježan izraz, koji je istovremeno blistav i očaravajuć. Eugenie dokazuje da se sklad i ravnoteža mogu postići samo korak po korak.

Cecilia (rosé), kažu njezini tvorci, „ima moć inspiracije, ne mari previše za konvencije, odbija biti kategorizirana i pokazuje da je dobro biti malo drukčiji“. Kao mješavina bijelih i crvenih sorata, s korijenjem u vapnencu, sjajno blista, dokazuje da „život znači više od unaprijed definiranih kategorija“, voli konje, a njezino tlo otkriva njezin prepoznatljiv karakter. Josephine (crveno) omiljena je zbog „jedinstvene osobnosti, južnjačkog temperamenta i sjevernjačkog, suhog smisla za humor“. Njezin karakter odražava vinograde u kojima je odrasla, a okupana toplim sunčevim svjetlom, pronalazi ravnotežu u čistoći i svježini vapnenačkog tla. Suha vrućina ponekad joj predstavljaju izazov, ali pomažu joj mnoge osvježavajuće kolovoške noći.

Joshua Tree (crveno) je vino od grožđa s vrha. Djeluje distancirano, no duboko je povezan s regijom i njezinim spektakularnim vapnenačkim i škriljevim terroirom, koji također oblikuje njegov karakter. Njegov životni put bio je težak, ali danas je riječ o punom, fino uravnoteženom vinu plemenita tijela koje odiše strašću. Sa svakim gutljajem pilac osjeća trnce, ali i sve veći mir.

Mechthild (bijelo) svake godine priča drugu priču, ali uvijek je nježno, precizno i zadivljujuće. Lik koji ga predstavlja ne traži pažnju, a ipak je vrlo privlačan, pa se pilac želi prepustiti njezinoj, odnosno njegovoj ljepoti i profinjenosti. Elegantan i enigmatičan karakter svakim gutljajem, barem tako kažu, nosi sreću i čini nas mudrijima. Kada se otvori Bertholdi (crveno), svaka kap njegova „glasa odjekuje“ u našim osjetilima i miluje svojim nježnim tonom. „Prepričava život iz vremena provedena u vinogradu i na kožici bobica grožđa, vrijeme u drevnim drvenim prešama, mir i tišinu dana provedenih u bačvi“. Edmund (bijelo) je prilično nekonvencionalno i ekscentrično, ali i vrlo ekspresivno vino. Njegov karakter oblikuje neukroćeno okruženje njegovog prirodnog staništa, ali iza njegovog neobičnog izgleda, koji nastoji razbiti društvene norme, krije se simpatičan i nježan karakter.