Iće i piće

Broj 44, Listopad 2015

rezervirajte… konoba čok

Ručak kod Čoka

larisa radin

Fotografije: damir fabijanić

Sergia Jugovca, Čoka, poznaju generacije Novigrađana, Porečana i Umažana kao instituciju ugostiteljske uglađenosti i predanosti velika stila. Još iz prethodne ugostiteljske prakse (prije svog restorana) pronosi se glas da je bio strog, neumoljiv, ali pravedan (mentor), kako o njemu s uvažavanjem govore tadašnji učenici, a današnji ugostitelji, zahvalni da su od njega naučili mnogo i zbog toga danas i sami vrlo uspješno vode svoje restorane.

U poodmaklo ljeto za vrijeme nedjeljnoga ručka sjedimo na terasi njegove istoimene konobe Čok, konobe koja ima sve atribute pravog restorana, od ambijenta, kuhinje, servisa, inventara pa do minuciozne usluge koju nude samo tradicionalna velika talijanska restoranska imena kao što su primjerice Dal Pescatore Sanitinijevih, Pinchiorri u Firenci ili San Domenico u Imoli. Čok je veliki detaljist stare škole, što osobito cijene dugogodišnji vjerni i zadovoljni gurmani. Mnogo je lokalnih gostiju, zatim onih iz čitave Hrvatske, Talijana, Slovenaca, Austrijanaca i Nijemaca. Novigrad je svojevrsna gurmanska meka. U simpatičnom istarskom primorskom gradiću postoji nekoliko ponajboljih restorana na ovom području, usudila bih se reći čak i na cijelom nacionalnom teritoriju, što pravi gosti znaju i redovito hodočaste. Nije problem potegnuti iz Verone, Venecije ili Graza samo na jedan nedjeljni ručak, a znam i domaće gurmane s privremenom adresom u Zagrebu koji obiteljske svečane ili prigodne objede obvezno rezerviraju kod Čoka. No dug je bio put od naučnika-servira do danas jednog od najboljih restoratera.

Raditi sam počeo kao klinac u ljeto 1971. nakon što sam završio osnovnu školu i to u Hotelu Lotos u legendarnoj porečkoj Zelenoj laguni, zatim u hotelu Materada na drugom kraju grada, a nakon tih nekoliko sezona slijedila je nezaobilazna JNA. Po povratku, pravo školski (smije se) oženio sam se, bolje reći udao u Novigrad odakle je moja supruga Vilma, radio u hotelu Emonija kao konobar u sali, završio višu kvalifikaciju također ovdje u Novigradu… I onda sam već bio strog i sve je trebalo biti po pravilu službe. Dakle, istina je što o mentoru kažu bivši učenici, konstatiram oprezno, a Čok se smije i nastavlja: Da! Zato sam htio napraviti nešto svoje, posebno, restoran koji beskompromisno nastojimo voditi po svojim pravilima. Odlučio sam se osamostaliti i zajedno sa suprugom krenuli smo u kolovozu 2000. pod imenom Konoba Čok. Kako drukčije nego nadimkom po kojem ga svi poznaju i, naravno, pitamo ga odakle nadimak Čok? Smije se širokim dječačkim osmijehom i konačno otkriva: To je nadimak još od školskih dana, Čok jer sam jako, jako volio jesti čokoladu, sanjao sam čokoladu, i svi su to znali, a tada je prava čokolada bila luksuz, zato mi je nadimak ostao skraćeno Čok.

U početku je zamišljeno da sin Vilijam, nakon nekoliko godina uhodavanja, bude glavni nositelj projekta, no kako godine prolaze, cijela obitelj nastavlja zajednički i strastveno voditi posao.

Prisjeća se prvog dana kada je lokal otvoren. Prvi gost nam je bio prijatelj Drago Orlić, pjesnik, pisac, satiričar i publicist, inače veliki gurman. Popio je čašu vina i – zaželio nam sve najbolje! I stvarno je krenulo nabolje. Restoran je počeo rasti kvalitetom kuhinje i brojem posjetitelja. Prije desetak godina krenuli smo putem najboljih, šest godina zaredom među najboljim smo restoranima Hrvatske i regije, priča nam Čok.

Osnovna je poruka svježe iz mora na dnevnom tanjuru, ali tu je i fini pršut, jer kakva bi to bila konoba bez najboljeg istarskog pršuta?

U međuvremenu Čok se počeo ozbiljno baviti pčelarstvom , a ravnotežu napornom radom danu pronalazi u sportu: strastveno vozi bicikl, pa iz cuga prođe istarski dio danas biciklističke trase nekadašnje stare Parenzane (vlaka koji je od 1902. do 1935. vozio na relaciji Trst–Poreč).

Sergio Jugovac Čok pravi je ponosni Istrijan, voli svoj kraj, ljude i zemlju i pruža im maksimalnu potporu: Nudim male proizvođače vina i ulja te lokalnih i regionalnih namirnica za koje nitko ne zna, volim da se svima otpočetka da prilika za dokazivanje. Mnoga renomirana istarska imena vinara i uljara počeo sam promovirati kada za njih nitko nije znao, i kada se polako etabliraju na sceni, pronalazim nove, mlade i kvalitetne i to mi je na neki način misija. Bitno je da gost vjeruje mojim preporukama, jer sam uvjeren u kvalitetu onoga što nudimo i zato ću uvijek pomoći lokalnim proizvođačima, jer i ja vjerujem njima.

Sergio je školovani somelijer kod talijanskog AIS-a (Associazione Italiana Sommelier) još od 1999, kada se kod nas još nisu organizirali tečajevi kao danas, te su mnogi avangardni Istrijani željni znanja tada polazili kvalitetne talijanske tečajeve. I vinska je karta kod Čoka pomno posložena, a zasniva se uglavnom na vinima iz Istre (i slovenske Istre), pjenušcima iz regije i pokojoj etiketi ponajboljega šampanjca.

Sin Vili mađioničar je u kuhinji, krasi ga skromnost (i previše!), kao mladi dečko htio je biti ribar i imati barku, no ipak se školovao za kuhara i sada izvrsno sprema ribu i morske plodove. U sali Čok i Vilma vole čavrljati s dragim gostima. Nudimo najbolje što možemo, a s obzirom da imamo stalne goste, znači da i uspijevamo u tome. Kamenice serviraju u etagerama na ledu na francuski način, dondole i sirovo također, vrlo elegantno. Unatoč problemima u nabavi, Čok se uvijek snađe i nabavi najbolju robu.

Ribe koje poslužimo jesu iz dnevnog ulova, nastojimo da uvijek budu svježe od tog dana. Najbolji mi je brancin na pari jer su kod ribe tada najbolje izraženi okusi, dakle čista klasika koja gostima pruža najbolje zadovoljstvo.

Kod Čoka ćete dobiti uvijek i sigurno najbolje namirnice i kvalitetno pripremljen meni, bilo da ste stalni gost ili prvi put kao putnik namjernik, nema diferencijacije gostiju, što samo potvrđuje ozbiljnost i predanost poslu kao svojevrsni životni stil vlasnika i voditelja draga nam restorana u istarskom Novigradu. Rado ćemo se vratiti, i to vrlo brzo. Radujemo se nadolazećoj sezoni švoja (listova), jer novigradske (uz kapesante) slove kao najbolje.

Konoba Čok

Svetog Antuna 2
52466 Novigrad
(052) 757 643, 098 255 894
srijedom zatvoreno

Kozice s tartufom

kozice 6
sol, papar
maslinovo ulje
limunov sok
skuta iz grobica
tartuf crni ili bijeli
za 1 osobu
  1. Kozice blanširajte, očistite i začinite po ukusu.
  2. Na tanjur složite skutu, iznad stavite kozice i naribajte tartuf na listiće.

Pročitaj ostale članke iz broja 44, Listopad 2015

Ostala izdanja