U mnoštvu događanja za vrijeme 6. firentinskog “Cocktail-week” u rujnu prošle godine, promovirane su tri knjige posvećene mixologiji, od kojih je ova ‘najstaromodnija’ bila predstavljena kao posljednja. Oba su autora sveučilišno obrazovane osobe koje ovdje sofisticirano progovaraju o bartenderskom konzervativizmu : Maria Tereza, etnološkinja s doktoratom iz područja filma i medija, autor petnaestak enogastronomskih knjiga; Walter, diplomirani agronom i filozof, koji se inteligentno skrasio iza šanka.

“ Zveckanje kockama leda u tamnoj prozirnosti čaše ima okus poklonjenog sudjelovanja koje više hrani međusobnost nego tijelo, više duh nego utrobu”, stoji u predgovoru ove “tekuće povijesti miksologije”. Početci alkoholnih napitaka usko su povezani ne samo s religijom, magijom i alkemijom, već i s opatijama i samostanima, stoljetnim nositeljima kulture i enogastronomske znanosti što i koktele na pozitivan način čini staromodnima. Stoga su prastare, često tajne formule i upute njihova spravljanja koje vode do napitka mnogo više od sume pojedinačnih sastojaka, unutar i izvan čaše...
Prije samog početka knjige uputno je opisano/pobrojano barmensko oruđe i pribor, ‘igračke’ i instrumenti koji se u posljednjih dvije stotine godina nisu bitno mjenjali : dekoracija, dvanaestak prikladnih vrsta čaša, strogo metalne žlice, shaker, vrste leda (sic !), vrste bazičnih whiskeya, likera i vermoutha...
Nastavlja se sistematičnim prikazom šest najtipičnijih obitelji koktela imenovanih uglavnom engleskim izrazima : Old fashioned, Up, Sparkling, Punch vrući i hladni, Long Drink, Inovazioni.

Među ‘najstaromodnijima’ su poznati klasici kao Manhattan, Margarita, Sazerac, Negroni .. s detaljnim opisima sadržaja, tehnike priprave, načinom serviranja, garnish i nekih karakteristika.

Old Fashioned nazivan i “fancy cocktail” prikazan je uz opasku primjene isključivo originalne trešnje Marasca Luxardo, nekoć čuvene zadarske firme nakon 1945. preseljene u Padovu; Margarita, onaj posoljeni serviran u naopakom sombreru nastao vjerojatno tridesetih godina prošloga stoljeća u meksičkoj Tijuani; Sazerac, “Old Fashioned French Style” kreiran je u New Orleansu iz varijanti istoimenog konjaka.
Paradoksalna povijest Martinija koji se sastoji samo od dva elementa ( London dry gin i vermouth ), ali ima vjerojatno na tisuće varijanti ( jedna od njih je Hanky Panky, koktel ženskoga roda stvoren kod engleske barlady iz londonskog Hotela Savoy koji aludira na nešto dvosmisleno (“prevara i flert istovremeno” ), kao i Vieux Carré, “Stara četvrt”, naravno, New Orleansa, serviran s jedinim velikim komadom leda u niskoj čaši, preko nekoliko “ladies drinks” kao “Alexander” ( Dry gin s kremom bijelog kakaoa i šlagom) ili “Grasshopper” ( menta, kakao, šlag, sladoled od vanilije..).Navodno daleko najbolja evolucija (Twist on Classic ) servira se u lokalu “Pépé le Moko”, Portland, Oregon, pa kad vas put nanese.. Isto tako oni nesretnici koji još nikada nisu kušali “Cosmopolitan”, ležernu “suštinu svakog glamoura, serviran u sofisticiranoj Martini čaši kako kroz ružičastu sfumaturu borovnice valorizira crveno lakirane nokte” ( Sex & The City ).. da spomenemo samo one uzbudljive iz odjeljka “Up” .
Najsexy su ipak kokteli iz poglavlja “Sparkling”, nema ih puno. Ako su trajnost i autoritet obilježja kraljevskog roda, onda je kralj svih plemenitih “Champagne cocktail”, zvani “Chorus Girl’s Milk” koji dolazi iz dubine miksološke predpovijesti. O “Spritzu” nema potrebe govoriti, Aperol se servira i na manje važnim kolodvorima, a mnogi bartenderi ga ne smatraju koktelom. Isto tako mekano je i poglavlje vrućih i hladnih Irish Coffee, Grog, Punch, južnofrancuski Marquise... skoro uvijek zimska priča na bazi alkohola, mlijeka, šlaga ili meda...

“Long Drinks” naprotiv znaju biti natprosječno šarmantni, mnoga poznata imena i za occasional drinkers. Kao što “Americano” jedva ima nešto zajedničko s Amerikom, tako “Moskow Mule” nema ništa s Rusijom, ali danas je navodno najpopularniji USA - koktel tako nazvan samo zbog vodke. Potpuno druga (muška) priča je “Tequila Sunrise” nastao u kockarnici Agua Caliente u Tijuani još za vrijeme prohibicije kada su gringosi preko vikenda na cugu masovno hrlili u Meksiko. Zgodan je opis opako sumnjivih barova s one strane Rio Grandea gdje se konsekventno sve miksalo s tequilom najlošije kvalitete, jedina agava bila je ona na naljepnici, kemijski koloranti čisti otrov, a sve začinjeno ubitačnim sotonskim trešnjama od celuloze.. Bilo je to mračno ali lukrativno doba tekuće povijesti Amerike, a u priličan zaborav zbog sličnog dosijea i smrtonosnih osobina pao je i “Harvey Wallbenger”, otrov iz diskoteka druge polovice 20. stoljeća od vodke iz rasprodaje i voćnog soka iz kartona. Za vrijeme svojih godina na Kubi nezaobilazni Hemingway ostavio je vlažne tragove i u susjednom Key Westu gdje je imao vikendicu. Svoju legendarnu žeđ utaživao je kod čuvenog cantinerosa ( = bartender ) i prijatelja Constantea Ribalaguea s kojim je u duetu kreirao “Ernest Hemingway Special” ( rum, grejp i maraskino) po starom zakonu iz Venecije : eliminacija šećera, znatno smanjena količina grejpa na dobrobit ruma, ali obavezan Maraschino Luxardo u smislu raffinatezze....( što googleov iskusni robot prevoditelj ležerno zove “pročišćavanje”. “Mojito” poznaju svi, “Cuba Libre” isto tako, a “Gin Fizz” i “Bloody Maria” su u međuvremenu imena barova, noćnih klubova, veslačkih društava, bordela i pokoje diskretne masonske lože.

Iz tih razloga Walter u završnici predstavlja svoje “Izume” kao i one slavnog kolege iz Barcelone Giacoma Giannottia. Reda radi započinje s čuvenim ikonoklastičkim i revolucionarnim Futurističkim pokretom koji već dvadesetih godina 20. stoljeća u duhu vremena italijanizira sve, pa tako i napitke koji postaju “Polibibite” ( Polipića ), barovi postaju “Quisibeve” ( Tusepije ), dok je Marinetti osobno otvorio poznati torinski restoran s inovativnom kuhinjom nazvan “Taverna del Santopalato” (Taverna Svetoga Nepca). Walter je manje revolucionaran, više maštovit. Imena njegovih izuma kao “Il Mago” (Čarobnjak ), “Zagarov” ( ? ) ili “Nutty Angel” ( Orašasti anđeo ) enigmatična su kao i kokteli koje spravlja. “Cherry Negroni” je twist sa lokalnim južnotirolskim proizvodima ( Bitter Valentini, Tovel Gin ..), “La Mula del Jalisco” isto tako ( tequila agave, ginger beer...). Vlasnik čuvenog barcelonskog “Paradiso” Giannotti predstavlja neku vrstu mediteranske miksologije koja je prisutna već u imenima : “Calypso”, “Vive Lavande” ( pekmez od marelice, med alla lavanda...) ili “Sottobosco”, iznimka je “Great Gatsby”....

Uz sjajne fotografije Maurizio Maurizia, elegantan dizajn, kompetentnost autora, sve zajedno sjajan je pregledni prikaz najboljeg izbora miksozofskih postignuća...