“ I ristoranti da non perdere – Firenze“ Gruppo Editoriale, Firenca 2025. Megagalaktično mnoštvo enogastronomske književnosti svake godine raste i dostiže vjerojatno šesteroznamenkaste cifre, količina specijaliziranih izdavačkih kuća ne zaostaje, a o množenju “food writera” i “food fotografa” da i ne govorimo...

​Osim što je planetarno čuvena po slikarstvu, arhitekturi, palačama, privatnim i javnim vrtovima Firenca je pri samom vrhu svjetske top-liste po tradiciji enogastronomije koja seže do prvog stoljeća prije Krista kad je navodno Julije Cezar nekim svojim oficirima koji su se istakli u osvajačkom pohodu protiv etrušćanskih starosjedilaca poklonio parcele na sjevernoj obali rijeke Arno...

​U mnoštvu događanja za vrijeme 6. firentinskog “Cocktail-week” u rujnu prošle godine, promovirane su tri knjige posvećene mixologiji, od kojih je ova ‘najstaromodnija’ bila predstavljena kao posljednja. Oba su autora sveučilišno obrazovane osobe koje ovdje sofisticirano progovaraju o bartenderskom konzervativizmu : Maria Tereza, etnološkinja s doktoratom iz područja filma i medija, autor petnaestak enogastronomskih knjiga; Walter, diplomirani agronom i filozof, koji se inteligentno skrasio iza šanka.

Mnoštvo je knjiga izašlo, izložbi otvoreno, čaša podignuto, maski skinuto ove godine prigodom 1600. obljetnice osnutka Venecije. Jubilej nisu proslavili samo povjesničari, političari ili turistički sektor, već i svi oni kojima je život u najširem smislu povezan s ovim gradom, ali i s pokrajinom Venetom. Neki od pridruženih slavljenika su i pokoji venecijanski habitue' poput mene ili firentinski nakladnik i njegova milanska spisateljica koje sam naslonjen na šank upoznao na 6. međunarodnom “Cocktail-week” održanom od 20. do 26. rujna u Firenci. Ugodan susret koji je završio s poklonom ove knjige.

Kao pri svakom povijesnom istraživanju tako i povjesničare pića i napitaka zanimaju počeci predmeta kojim se bave. Što dalje se u prošlost ide sve je manje podataka, dok sve više prostora zauzimaju nagađanja, pretpostavke i mašta. Uglavnom se svi slažu da su prvi kokteli anglosaksonskog podrijetla... Međutim postoje iznimke, a kao i kod mnogih drugih pronalazaka najčešće ih se otkriva u Italiji.