Alessandra Iannello : Venezia da bere – Viaggio tra i cocktail bar, i luoghi e le storie della mixology della Serenissima, Il Forchettiere, Firenca 2021.

Mnoštvo je knjiga izašlo, izložbi otvoreno, čaša podignuto, maski skinuto ove godine prigodom 1600. obljetnice osnutka Venecije. Jubilej nisu proslavili samo povjesničari, političari ili turistički sektor, već i svi oni kojima je život u najširem smislu povezan s ovim gradom, ali i s pokrajinom Venetom. Neki od pridruženih slavljenika su i pokoji venecijanski habitué poput mene ili firentinski nakladnik i njegova milanska spisateljica koje sam naslonjen na šank upoznao na 6. međunarodnom “Cocktail-week” održanom od 20. do 26. rujna 2021. u Firenci. Ugodan susret koji je završio s poklonom ove knjige.

Vrlo temeljita gospođa Iannello svoje “putovanje” započinje obilaskom svih šest venecijanskih 'četvrti' i predstavljanjem najozbiljnijih Cocktail- barova, njihovih barmena, barladies, kao i prikladnih specijaliteta. Prvi je legendarni dvjestogodišnji Hotel “Danieli” s listom imena slavnih gostiju, vjernih mušterija od Eleonore Duse do Grete Garbo, od Wagnera do James Bonda, a posebno izdvaja originalni koktel kuće “Gondola” koji osim vodke, aperola i grejpa sadrži i Maraskin liker “Morlačka krv”, omiljeni napitak tako nazvan od Gabriela d'Annunzija koga spominju i kao krsnog kuma legendarne “Taverna della Fenice”, lokala s rokoko foteljama i izravnim 'tajnim' vratima kojima se preko back stage ulazi u čuveno kazalište. Autorica nam otkriva ne samo povijest, već i filozofiju pojedinih predstavljenih lokala, pa tako doznajemo da u baru hotela “Londra” po zimi serviraju vruću čokoladu po receptu iz knjige Carla Goldonija, višestruko većom cijenom kave u legendarnom “Florianu” plaćamo kartu vremenske mašine s kojom putujemo u 18. stoljeće, da je Hemingway u “Harry's Baru” Martini nazivao Montgomery naručujući omjer gina i vermoutha 15 : 1 kao što je general računao omjer svojih i neprijateljskih vojnika, ili bar “Il Mercante” prekoputa franjevačke bazilike koji nudi drink “Hashashin” po imenu (nepravedno) zloglasne staroperzijske sekte koji su uglavnom vrtili jointove, ali servira i originalnu infuziju s liste “This is not a Restaurant” koja sadrži gorčicu iz Dijona, konjak, celer, med, gorgonzolu i absint...

U međunarodnoj atmosferi grada poput Venecije zbivaju se često i nesvakidašnje stvari.

Kao svaki lokal koji drži do sebe tako i elegantan bar “Gabbiano” na Giudecci ima povijest prepunu anegdota između stvarnosti, legenda i mitologije. Prema usmenoj predaji jednom je prilikom oko 3 h ujutro George Clooney opazivši da je barska ekipa na izmaku snaga, stao iza tezge i na opće veselje i radost prisutnih uzeo shaker, ubacio led, Tequilu Casamigos i izmiksao cocktail koji je potom osobno servirao prisutnima..

Osim okusa za piće i smisla za anegdote autorica ima ukusa za jelo i ambijent. Svojim unutarnjim dizajnom svaki lokal je mjesto konzumiranja dobrog drinka u elegantnom ili barem relaksirajućem prostoru koji svakako upotpunjuje užitak. Primjerice, uz neusporediv pogled s krova na Canale Grande, doznajemo da hotel “Bauer” jastucima color rosso na rattan naslonjačima écru krovne terase (“ Sedmo nebo”) savršeno upotpunjuje kromatiku doživljaja. Ali osim elegantnih i šminkerskih lokala nezaobilazan enogastronomski doživljaj Venecije čine i tkz.“Bacari” (od Bacco tj. Bachus), trattorie i osterie manje-više rustikalno-ribarske atmosfere, ili enoteke često veličine bara, jednostavnog uglavnom drvenog namještaja i domaće atmosfere gdje se svraća na čašicu vina ( 'ombra ') i 'cichette ', nešto poput španjolskih tapasa ili banalnije: “finger food”.

Serviraju se uglavnom lokalna vina i prosecco iz Veneta i Furlanije, a često Malvazija i Ribola.

Autorica je dobro potkovana i ulazi u detalje kopnenih i morskih cichetta spravljenih u skladu s godišnjim dobima, danima, pa i satima po starim receptima. Primjer : sarde in saor su najbolje ako se sardine lovilo u jutarnjim satima, dok je kremasti bakalar najukusniji s bijelom polentom (baccala' alla veneziana)...

Posebno poglavlje “Made in Veneto” posvećeno je pjenušavcima, rakijama i likerima, ono “Personaggi” izdvaja desetak značajnih likova koji su ušli u povijest venecijanskog tekućeg ugostiteljstva (Casanova, d'Annunzio, Arrigo Cipriani, Roberto Pellegrini..), dok na kraju pod “Mixology e Curiosita” doznajemo zanimljive, ponekad intimne detalje nekih celebritya. Tako u posljednjoj sceni knjige/filma “From Russia with Love” (1963.) James Bond naruči mineralnu vodu San Pellegrino (!) ; 1948. Hemingway nakon više od dvadeset godina izbivanja sa suprugom stiže u Italiju, ostaje mjesec dana u Veneciji gdje većinu vremena provodi sa znatno mlađom plemkinjom Adrianom Ivancich, pa doznajemo ne samo detalje njegovog ukusa po pitanjima pića i napitaka, već i platonički karakter tog prijateljstva ; “Bacaro Jazz Bar” čuven je ne samo po originalnim koktelima glazbene inspiracije poput “Charlie Parker” ili “Cab Caloway”, već i po navodno preko dvije tisuće (!) sa stropa visećih grudnjaka koji su tamo dospjeli po nepisanom zakonu ovog 'etablissementa kao pokloni zadovoljnih gostiju uglavnom ženskoga roda, konceptualizam koji je inspirirao i autohtoni koktel kuće “Sex & Sax”...

Prikladne fotografije i kulturno-povjesne anegdote upotpunjuju ovaj nesvakidašnji vodič po Veneciji, a suvremeni profesionalci sa shakerom i njihove kreacije u čašama i na stolovima neodoljivo se poklapaju sa šarmom grada na vodi...