Iće i piće

Zvijezde u podrumu (1. dio)

Velimir Cindrić

Što zajedničkoga imaju holivudski A-listaši, istjerivač duhova, porno zvijezda, Bondova djevojka, članovi Rock'n'Roll Hall of Famea, vozač trkaćih automobila, profesionalni igrač golfa i hokeja, nogometaš…? Vjerovali ili ne – svi su oni vinari. Od Antonija Banderasa, Drew Barrymorre i Francisa Forda Coppole, preko Micka Fleetwooda, Madonne i sastava AC/DC do Waynea Gretzkyja, Grega Normana i Marija Andrettija, ili zabavnije rečeno, od Stinga do Yao Minga, stotine slavnih, diljem Europe i Kalifornije okušali su se u proizvodnji vina.

No, činjenica da neka zvijezda, pored sve slave, želi otisnuti svoje ime i na etiketu vinske boce, ne znači da je vino u toj boci nešto doista dobro, pa čak niti uopće pitko. Pa ipak, iako se ne radi o fenomenu novijega datuma, posljednjih godina sve više i više poznatih lansira vlastite vinske portfelje. Njihova su vina vrlo različita i, u pravilu, globalni fenomen, a vinogradi i podrumi razasuti svijetom - od Italije, preko Južne Amerike i Australije do Sjedinjenih Država.

Jednako tako, i same slavne osobe prometnute u vinare poprilično su različite. Među njima ima ozbiljnih enofila, posvećenih proizvodnji sjajnih vina, ali i onih koji samo udaraju svoju robnu marku na još jedan masovni proizvod. To znači da se vina slavnih zapravo mogu podijeliti na dvije vrste. Ukoliko neka zvijezda ulaže mnogo vlastita vremena i novca u vino, kao u projekt na temelju svoje strasti, može se pretpostaviti da će to vino zaista biti dobro. S druge strane, postoje poznate osobe kojima je u vinskom biznisu na prvome mjestu zarada na temelju slave. Ta su vina, u pravilu, skupa i generička, proizvedena po obrascu te prosječne kvalitete.

Mnogo je razloga zašto slavni vole svijet vina. Jedan od najočitijih je da, u današnje doba, raspolažu s enormno mnogo novca, pa im velika ulaganja, potrebna za sađenje vinograda i pokretanje nove vinarije ili pak kupnju neke već etablirane, ne predstavljaju neki problem, a može biti unosan posao i umanjiti porez koji ionako moraju platiti. Neki drugi, pak, poput američkog filmskog redatelja talijanskog podrijetla, Francisa Forda Coppole, potječu iz obitelji koje se već generacijama bave vinarstvom, dok su neki, kao primjerice britanski pjevač Cliff Richard, dugogodišnji ljubitelji vina, pa se odluče i baviti onime što vole. No, najviše je, dakako, onih kojima je vinski biznis zgodno područje za potkrjepljenje imidža znalca i sofisticirane osobe, ili jednostavno igračka (Cliff Williams, basist australske skupine AC/DC kaže da se zabavljaju time što uopće postoje AC/DC vina).

No, bez obzira koliko mi odmahivali na hirove zvijezda, vina slavnih danas itekako mogu biti unosan posao. Istraživanja koja se provode proteklih desetak godina pokazuju da prodaja tih vina svakih nekoliko godina naraste za 20% (samo u Sjedinjenim Državama ta industrija danas vrijedi više od 50 milijuna dolara), što se, tvrde stručnjaci, ima zahvaliti internetu.

Zvijezde u vinskom biznisu imaju različite uloge u proizvodnji vina. Gotovo sve surađuju s nekom od vinarija ili vinara već etabliranih na tom području ili imaju vlastita enologa. Njihov se dio posla obično svodi na „opću viziju“ vina te, u različitom razmjeru, sudjeluju u kušanju i pripravi pokusnih kupaža. Mnogo njih posjeduje vinsku robnu marku, premda ne posjeduju vlastite vinograde i vinarije, dok „njihovo“ vino proizvodi vinarija s kojom surađuju. Naravno, ima i iznimaka, poput francuskog glumca Gérarda Depardieua, koji posjeduje vinarije u više zemalja i koji je maksimalno uključen u proizvodnju i plasman svog vina (zanimljivo je da mu u putovnici, pod naznakom zanimanja, stoji – vinar).

Osim ovih, relativno ozbiljno posvećenih zvijezda-vinara, postoje i oni koji svoje ime posuđuju vinarijama samo za određene projekte. Recimo, američki rock glazbenik Carlos Santana 2005. udružio se sa šampanjskom kućom G.H. Mumm da bi proizvela pjenušavo vino nazvano Santana DVX. Surađujući sa stručnjacima Mumm Winery u kalifornijskom Napa Valleyu, Santana je, između više ponuđenih, pomogao odabrati mješavinu koja se punila u boce s tom etiketom te pobrao honorar za uporabu njegova imena i lika, premda ne posjeduje svoju robnu marku vina, niti ima namjere nastaviti se baviti vinarskim biznisom.

Sličan sporazum postigao je i Bob Dylan s talijanskom vinarijom Fattoria Le Terrazze. Vinarija je, prema ugovoru, rabila njegovo ime, lik i dizajn omota njegova albuma „Planet Waves“ iz 1974., kojemu je vino (kupaža sangiovesea i merlota) i bilo posvećeno. Ima i darežljivih, pa je tako poznati britanski chef Gordon Ramsay dozvolio jednoj bordoškoj vinariji da besplatno upotrijebi njegovo ime na boci kojom je proslavila svoju desetu berbu (valjda je dobio popust za nabavu vina za svoje restorane).

Budući je lista slavnih koji posjeduju „svoja vina“ beskrajna, tu ćemo izdvojiti samo neke najzanimljivije, i to iz svijeta filma, glazbe i sporta, budući da ih se najviše regrutira iz tih područja (ostali su Al Bano, Emilo Estevez, Fergie, Mick Hucknall, John Legend, Jarno Trulli… i još stotinjak manje ili više poznatih).