Na stranu sve kritike filozofije nulti kilometar (shvaća se predoslovno i često rabi u marketinške svrhe, zbog čega nam i nije omiljena), Fina Puigdevall svoje kuhanje temelji na najsvježijim lokalnim namirnicama, pa ju se može držati i predstavnicom kurentne filozofije farm to table (to nam se, iz nekog razloga, svima znatno više sviđa, zar ne).

U posljednjih 18 godina već sam više puta opisivao kako je u hladno sunčano jutro 2. studenog 1999. tartufar Giancarlo Zigante sa svojom kujicom Dijanom, na redovitom obilasku terena u Motovunskoj šumi, nedaleko istarskog mjestašca Livade naišao na poveći tartuf. Kako mi je još prije 15-ak godina ispričao sam Giancarlo...

Kada sam prošle godine u restoranu Agli Amici kod Udina, s dvije Michelinove zvjezdice najbolje ocijenjenome u Furlaniji (pisao sam već o njemu na ovome mjestu), uz jedno jelo od crvenoga mesa kušao Bressanov Schioppetino 2011, nevjerojatno zanimljivo vino od lokalne sorte, znao sam da pri idućem dolasku u taj kraj moram posjetiti vinariju Bressan. I nisam pogriješio, jer je iza začudnog vina, dakako, stajao čovjek iznimne filozofije – Fulvio Bressan.

Još je Van Gogh zaključio da velike stvari nastaju kad se susretne više malih. Ali, kad se susretne nekoliko velikih, onda nastaju nezaboravni trenuci. A upravo to sam doživio prošle subote kad su se u Hotelu i restoranu Draga di Lovrana sastali ugodan ambijent, kuhinja Denija Srdoča i vina Vlade Krauthakera.

Bilbao posjećujem već više godina i svaki put ostajem zatečen ljepotom toga grada po mjeri čovjeka. Usprkos uvriježenom mišljenju da se radi o gradu za koji su dovoljna dva turistička dana...

Na putu prema južnijem dijelu Furlanije zaustavio sam se, radi ručka, u Cormònsu, gradiću u pokrajini Gorizia, poznatome kao gastronomsko središte Furlanije. Iako gradić i okolica nudi brojne odlične lokale, nije bilo dvojbe. Naime, teško da se ijedan od njih može približiti šarmu, autentičnosti i sjajnoj kuhinji koju nudi Trattoria al Giardinetto, elegantni, rafinirani lokal utemeljen 1907. koji vode braća Giorgio (šef sale) i Paolo (chef) Zoppolatti, čija kuhinja nudi kreativne interpretacije regionalnih specijaliteta.

Intervju, koji je izašao u Iću&piću br. 46, naslovio sam: Chef koji zna kada treba stati. Pokazalo se znakovito, no neću dalje objašnjavati. Radije pročitajte sami pismo André Chianga upućeno 10. listopada...

Scena kraft piva u Sloveniji počela se stidljivo graditi nakon 2000. Danas postoji 30-ak pivovara, u rasponu od nanopivovara do granice onoga što se može držati kraft pivarstvom. Kraft pivovare u Sloveniji vodile su borbu s istim nedaćama kao i one u Hrvatskoj...

“Usta su mala, ali gutaju brda” – kaže poznata talijanska poslovica, koje se mnogi prisjete kada koncem lipnja krenu put malenog talijanskog mjesta glasovita imena – San Daniele del Friuli, smještenog u srcu talijanske pokrajine Furlanija. Naime, tamo se u tri dana, koliko traje “Aria di festa” - praznik pršuta, nareže i pojede oko 10.000 komada te slasne namirnice. Nije čudno, jer se toga vikenda...

Neki kažu da su za dugovječnost važni vizija i zadovoljstvo onime što se radi, kao i stalna kreativnost u radu, a drugi pak da uopće nije važna dugovječnost nego kvaliteta. A onda, opet, postoji – Agli Amici, restoran koji je u svome dosadašnjem životu na jednome mjestu objedinio sve te uvjete. I usput doživio 130. rođendan, mlađi negoli ikada dosad.