O djelovanju Hrvatske gospodarske komore već smo više puta pisali u našem časopisu i blogovima. Ova bespotrebna i iritantna pijavica hrvatskih poslovnih subjekata, koja služi za nesuvisle, neracionalne i rastrošne projekte kreirane od uhljebničkog mentaliteta zaposlenika koji nikome ne odgovaraju za postignute rezultate, bila je naš čest sugovornik u zadnjih 10 godina postojanja I&P. Pročitajte sada o najnovijoj perverziji u HGK…

Ako ste među onima koji vjeruju da su ljudi s istim načinom razmišljanja i ciljevima zajednički snažniji, da su njihovi glasovi glasniji, a zajednički rad ima značajniji, veći i dalekosežniji učinak, onda ćete se vjerojatno složiti da je zajedništvo koje je posljednjih godina stvorila hrvatska sekcija međunarodne udruge JRE, odnosno JRE -Jeunes Restaurateurs (nekada punim imenom Jeunes Restaurateurs d'Europe)...

Vina od sorte kadarka vrlo vjerojatno sam kušao još kao mlađi tinejdžer sredinom 70-ih, kad sam s roditeljima putovao po Vojvodini. Kažem vjerojatno, jer znam da sam tada kušao neka lokalna vina, ali isto sam tako svjestan da mnogi od nas često maštu pobrkaju sa sjećanjem.

Posljednje subote u siječnju našao sam se među šest stotina uzvanika koji su se okupili u destileriji Nonino u talijanskome mjestašcu Ronchi di Percoto nedaleko Udina na svečanosti 42. dodjele ugledne literarne nagrade Nonino. Poziv je stigao od Antonelle Nonino, jedne od tri kćeri Benita i Giannole Nonino, koji zajednički vode tu obiteljsku tvrtku što se svojim profinjenim grappama proslavila u čitavu svijetu. Iako sam već prije čuo za važnost te nagrade i atraktivnost same priredbe, teško da me išta moglo pripremiti za kulturno-gastronomski doživljaj koji me čekao.

Volim citirati velikog američkog pisca i poslovnog čovjeka, Stephena Coveya, koji je jednom prigodom rekao: Sinergija je ono što se događa kad zbroj jedan i jedan iznosi deset ili stotinu, pa čak i tisuću! Radi se o značajnome rezultatu koji postižu dvije kvalitetne jedinke koje su odlučile poći dalje od svojih ranije utvrđenih ideja, da bi zajedno stvorile novu vrijednost. Upravo tu ideju već četiri godine provode Lidija i Brane Justin...

Da biste proizveli nešto jedinstveno, morate za to živjeti. Bez strasti, možete dobiti samo prosječan proizvod, tvrdi Arturo Sánchez Gómez, direktor tvrtke iza čijeg imena stoji jedan od najboljih španjolskih pršuta. Te njegove riječi nedvojbeno potvrđuje jamon Ibérico bellota gran riserva Arturo Sánchez...

Tako (Deset godina poslije) zvala se moja fotografska izložba održana 1998. u MUO-u. Za nju sam dobio nagradu Josip Račić (pokojnog) dnevnika Vjesnik – za najbolju likovnu izložbu te godine. No sjećanja na nju nisu samo lijepa. Jednako kao s deset godina časopisa I&P. I tu je pala nagrada (3. gourmet časopis na svijetu, Gourmand Awards 2011), ali sjećanja nisu samo lijepa. Valjda je to tako u životu.

Kada sam koncem studenoga čestitao nekim chefovima koje bolje poznajem to što su se pojavili na najnovijem izdanju liste 100 Chefs (au mondechez qui il faut avoir été) ili službeno na engleskome 100 Best Chefs in the World (rezultati službeno objavljeni 30. studenog), odgovori su bili vrlo različiti – od zahvalnosti na uočenom značajnom dosegu, preko pristojnih ali mlakih, pa do onih posve nezainteresiranih (tipa – ah, ta lista, baš ju i ne pratim…), vrlo uočljivo različitim od reakcija na čestitke povodom plasmana na listi World's 50 Best Restaurants. A čovjek bi, s obzirom da se tu rangiraju chefovi, i to prema glasovima njihovih najprestižnijih kolega, očekivao nešto sasvim drugo.

Vjekoslav Pavić, prvi Hrvat u povijesti koji je još prije sedam godina osvojio Michelinovu zvjezdicu u restoranu Thun u bavarskome Weidenu (o čemu smo opširno pisali u proljeće 2010, uz veliki intervju s Pavićem)...

Kad je vino u pitanju, još uvijek mi je jedan od najdražih slogana: Pije se na ure, ne na litre, onaj koji već 15-ak godina prati sjajna vina što izlaze iz podruma Andre Tomić...