U Iću&piću već je u više navrata pisano o vodećim kulinarskim učilištima svijeta – Culinary Isntitute of America, Cordon Bleu, pa sansebastijanski Basque Culinary Centeru, uz Fakultet gastronomskih znanosti u talijanskom mjestu Bra, nedaleko Torina, jedinome fakultetu te vrste u Europi te apsolutno jedinome koje nudi sveučilišni diplomski studij.

Svima koji odlaze u New York, a pitaju me za neke posebne gurmanske adrese preporučim da svakako probaju sladoled u Ample Hills Creamery u Brooklynu, maloj sladoledarni s dvije ispostave (623 Vanderbilt Avenue i 305 Nevins Street). Sladoled je prirodan i vrlo ukusan, a Brian i Jackie, koji brinu o njemu, par s mnoštvom slasnih ideja.

Kada je 5. lipnja stigla vijest da je umro Roger Vergé, jedan od najcjenjenijih i najobljubljenijih francuskih chefova i jedan od pionira nouvelle cuisine, sjetio sam se vremena s početka 80-ih, kada sam prvi put pobliže čuo o tome velikanu gastronomije 20. stoljeća i kad sam putujući Provansom stao kod njegovog čuvenog restorana Moulin de Mougins u mjestašcu Mougins. Naravno, tada studentski budžet nije dopuštao čašćenje u tom gastronomskome hramu, pa ipak je i samo uzbuđenje dolaska na to mjesto bilo dovoljno.

Mislili smo da u Londonu već ima dovoljno klasično-modernih bistroa i da bi Bar Boulud, s ponudom charcuterie programa, bio nešto novo na gradskoj sceni. Ipak, nismo potpuno preslikali koncept njujorškog Bar Bouluda, iz jednostavnog razloga jer je ovo moj jedini londonski restoran. Zato smo odlučili tu, pod nazivom Bar Boulud, napraviti neku mješavinu mojih casual restorana i u prvi plan stavili vino. London voli odlična vina, pa je ponuda boca s područja Burgundije i Rhone odmah pogodila metu, rekao mi je slavni chef Daniel Boulud 2010, nedugo po otvorenju njegova lokala Bar Boulud London u Mandarin Oriental Hotelu, neposredno uz južni rub Hyde Parka.

Kada sam početkom ožujka primio pozivnicu iz Londona da sredinom toga mjeseca dođem u baskijski San Sebastián na tiskovnu konferenciju kojom će se predstaviti kampanja Spasimo oceane, nahranimo svijet, iz popratnoga teksta odmah mi je postalo jasno da se radi o nečemu doista jedinstvenom. Naime, čak 20 chefova vodećih svjetskih restorana pridružilo se tome projektu u organizaciji Oceane i najavilo svoj dolazak u San Sebastián.

Po prvi put u svojoj povijesti restoranski vodič Michelin pridružio se promociji nekog filma. Dakako, radi se o gastronomiji, filmskoj priči koja sjajno ilustrira kako hrana može biti kreativna poveznica i koja duhovito dočarava svijet zvjezdanih restorana. Film Indijski začin na francuski način (The Hundred-Foot Journey), predstavljen na premijeri u New Yorku, čitavo je ljeto imao podršku slavnog gastro-autoriteta, sve do njegove pariške premijere 4. rujna (istoga datuma pojavio se i u našim kinima). Zanimljivo je da je Michelin za chefove s Michelinovim zvjezdicama u Parizu priredio posebnu projekciju

Vodeći restorani svijeta, izgleda, postali su poput rock bendova. Naime, na stranicama Ića i pića već smo pisali o tome kako Redzepi već tri godine planira preseljenje čitave Nome na tri mjeseca u Tokio, kao i o tome da će Blumenthalov Fat Duck 2015. šest mjeseci gostovati u Melbourneu. Sada ih je sve pretekao El Celler de Can Roca, zvjezdani restoran trojice braće Roca iz Girone.