Ima li boljeg načina za proslavu netom osvojene druge Michelinove zvjezdice i hvalospjeva kritičara i javnosti od objavljivanja knjige koja objašnjava taj uspjeh? Sada, kada u njoj uživam već gotovo mjesec dana, uvjeren sam da nema. Naime, u svojoj prvoj knjizi, andaluški chef Paco Morales, jer o tome je majstoru španjolske kuhinje riječ, otkriva tajne NOOR-a – gastro-kulturološkog projekta koji, daleko izvan pukog statusa restorana, prodire u kulinarstvo Al-Ándalusa (arapsko ime za dijelove Iberijskog poluotoka pod vlašću španjolskih muslimana ili Maura u razdoblju od 711. do 1492. godine, pojam koji nije istoznačnica današnjoj, a niti povijesnoj Andaluziji).

Mnogi od nas naučili su da najbolji način održavanja ravnoteže između posla i odmora nije odlazak na godišnji odmor, nego što kvalitetnije provođenje vikenda, što uključuje i što češće odlaske na zanimljiva mjesta posvećena odmoru, relaksaciji i rekreaciji. Takvih mjesta ima vjerojatno u svakome kraju Hrvatske, a posebno u okolici Zagreba. No, što se kvalitete tiče, za onoga tko želi vrhunsku udobnost, odmor u netaknutoj prirodi i potpunome miru, daleko od bilo kakve buke i gužve, a da pri tome zadovolji i njegova velika gurmanska očekivanja, izbor se naglo sužava. Zbog toga smo mi Zagrepčani primorani često pogledavati i u susjednu nam Sloveniju. Srećom, nedaleko granice s tom zemljom ima sve više takvih mjesta.

Kada sam početkom studenoga stigao u Moskvu, dočekalo me u to doba neuobičajeno toplo vrijeme za taj grad i sumorna kiša te ubitačno probijanje kroz poslijepodnevnu prometnu gužvu od zračne luke Šeremetjevo do hotela StandArt u središtu grada u kojem sam odsjeo (poslije će se pokazati da se nije radilo samo o rush houru nego o normalnoj moskovskoj pojavi, gdje se svi transferi radije mjere u satima negoli minutama). No, to me nimalo, shvatit ćete, nije podsjetilo na seriju akcijskih komedija s Jackijem Chanom i Chrisom Tuckerom, niti na bilo koji hladnoratovski špijunski krimić, a još manje mi pokvarilo raspoloženje

Kad nekoga kuhara nazovu “chefom mora” nije čudno da se radi o majstoru čija se filozofija ne temelji samo na sjajnim jelima od riba, školjaka i svih drugih vrsta morskih plodova, već i na nevjerojatno inovativnim načinima iskorištavanja svih mogućih namirnica iz mora, kako kreativnim senzibilitetom, tako i naprednim tehnikama...

Koji je koncept?, pita se lista The World's 50 Best Restaurants u svom opisu 19-oplasiranog s najnovije liste – moskovskog restorana Twins Garden, i odmah odgovara: Nakon uspjeha svog izvornog restorana Twins, identična braća blizanci Ivan i Sergej Berezutski imali su još veći san – svoj restoran snabdijevati vlastitim proizvodima. Njihova farma, smještena izvan Moskve, danas opskrbljuje restoran s ukupno 70% potrebnih namirnica koje se rabe u Twins Gardenu...

Ponekad su najzanimljivije priče za kojima ne tragate već na koje slučajno naletite. Doduše, iako za njim nisam tragao, u slučaju restorana XarmaCook & Culture iz San Sebastiána, moram priznati, nisam baš slučajno nabasao jer mi ga je preporučila Elena Arzak, chefica slavnog gradskog restorana Arzak i dobitnica nagrade liste 50 Best za Najbolju cheficu svijeta. Elena je, naime, uvijek izvor sjajnih informacija i žena koja jako dobro poznaje gradsku restoransku scenu.

još se jednom pokazalo da je San Sebastián Gastronomika posljednjih desetak godina najvažniji i najutjecajniji gastro kongres u Europi, primat koji je preuzela od Madid Fusióna. Isto će se, vjerujem, nastaviti i dogodine. Jedva čekam.

U baskijski San Sebastián dolazim već godinama, redovito ujesen i ponekad ljeti, uvijek s istim radosnim isčekivanjem onoga što me očekuje. Bilo da se radi o kongresu San Sebastián Gastronomika ili glazbenom festivalu Jazzaldia, dočeka me zasigurno jedan od najljepših gradova na svijetu, veličine po ljudskoj mjeri, ugodnih ljudi i ukrašen s tri prelijepe pješčane plaže u samome središtu grada te dva brdašca s kojih se pruža nezaboravan pogled na taj baskijski Rio de Janeiro.

​Na ovom sam mjestu već u dva navrata pisao kako je prošlogodišnjim tradicionalnim božićnim ručkom u Zinfandel'su, paradnome restoranu zagrebačkog kultnog hotela Esplanade, predstavljanjem svog dosad najambicioznijeg jelovnika, chefica Ana Grgić definitivno najavila svoju kandidaturu za Michelinovu zvjezdicu. Naime, u razrijeđenome zraku gradskih fine dining restorana, Zinfandel's se Michelinu, koji je godinama u Zagrebu grozničavo tražio lokal vrijedan tog priznanja (zbog logike uključivanja Hrvatske u tiskani vodič Main Cities of Europe), nameće kao novi logični favorit.

„Ovo priznanje mojih cijenjenih kolega i ljudi iz industrije velika je čast. Ono je nagrada mome putu od Argentine do francuske rivijere koja me tako toplo dočekala prije 19 godina. Presretan sam što sam ovu nagradu vratio Francuskoj. Ja sam kao osoba rezultat brojnih utjecaja, ali iznad svega, ja sam kuhar i volim kuhati. Moja jela stižu iz moga srca i volim ih dijeliti sa svojim gostima. Hvala od svih nas u Mirazuru, večeras slavimo“, rekao je u Singapuru, odmah po primitku nagrade za najbolji restoran u svijetu Mauro Colagreco, chef restorana Mirazur u Mentonu.