Rođena Tajlanđanka, tajlandsko-kinesko-australska chefica odrasla je u Bangkoku u obitelji četvrte generacije tradicionalnih kineskih proizvođača biljnih lijekova, a već u dobi od 21 godine postala je prva najmlađa kuharica koju je 2011. Les Disciples d’Escoffier nagradio kao pobjednika natjecanja “Asia Youth Hope Cooking”, tek jedna od brojnih nagrada koje je Pam dobila još u najmlađim profesionalnim godinama.

Ovoga sam proljeća imao prilike otkriti kuhinju chefa za kojega sam siguran da će u godinama što slijede postati svjetski poznato ime. Rijetkost je, naime, kad čovjek naiđe na restoran s jednom Michelinovom zvjezdicom kod kojega odmah dobije dojam da se radi o nekome od maksimalne tri zvjezdice i da mu do toga ranga treba još samo nešto pročišćavanja stila i, dakako, malo sreće s trenutačnom lokalnom i globalnom politikom slavnoga vodiča restoranima.

Ako se prošlogodišnji termin održavanja dodjela nagrada The World's 50 Best Restaurants u Londonu u srpnju činio neobičnim, jer su tada cijene u tom ionako preskupome gradu najviše, gužve velike, a hoteli prepuni, onda se ovogodišnji, zakazan za 20. lipnja u španjolskoj Valenciji, doimao riskantnim. Naime, ukoliko su se u prethodnom slučaju organizatori nadali ostvarenju engleske definicije ljeta (znate već onu o par dana) i tamošnjega tehničkog izraza za sunčan, topao dan koji slijedi nakon dva kišna dana, a zove se ponedjeljak (događanja 50 Best Awardsa koncentrirana su u prva dva dana tjedna), u Valenciji, gdje u lipnju temperatura u pravilu prelazi 30°C, riskirali su i nepredvidljivost posljedica klimatskih promjena, odnosno neki od sve češćih španjolskih toplinskih valova o kojima redovito doznajemo iz medija.

Champions of Change dio je programa The 50's Best Restaurants započet 2021. i čini ključni stup u evolucijskoj inicijativi organizacije „50 Best for Recovery“ (o čemu sam već pisao na ovome mjestu). Naime, ta 2021. donijela je nove mogućnosti za pozitivne promjene tijekom obnove ugostiteljskog sektora, sa sve većim fokusom na uključivost i dugoročnu održivost.

Jedan od desetak najistaknutijih na tome području u svijetu je 46-ogodišnji Argentinac Pablo Dagnino Pinasco, direktor grupacije END TM. Njegova agencija (ili čak bolje reći projekt), pod imenom Chefs Hunter (jedna od grana grupacije), sa sjedištem u američkome Miamiju, specijalizirana je za ekskluzivne poslove u restoranskoj industriji i služi kao poveznica između chefova iz cijeloga svijeta i zahtjevnih klijenata. Njezina je bit predstavljanje međunarodne kreativne kuhinje fine dining restorana, „pružajući nova gastronomska iskustva i ujedinjavajući različite gastronomske kulture svijeta u eksplozivnoj multikulturalnoj razmjeni korijena i okusa“.

Pía León, peruanska chefica koja je 2021. na priredbi The World's 50 Best Restaurants proglašena Najboljom cheficom svijeta, upravo je otvorila svoj novi restoran, i to usred Anda u glasovitome Cuscu. Nakon što je u toj drevnoj prijestolnici carstva Inka doajen nove peruanske kuhinje Gastón Acurio predstavio restoran Chicha por Gastón Acurio, Cusco sada definitivno, osim polazne točke za posjetu Machu Picchuu, postaje i magnet za ljubitelje vrhunske peruanske kuhinje.

Sansebastijanski restoran Mugaritz najavio je da 29. travnja kreće s novom sezonom, i to u za tu instituciju vrlo posebnoj godini u kojoj slavi 25. obljetnicu.

Karijera chefice Vicky Sevilla (31) doista je blistava i pr9ilično neobična. Sama priznaje da sa 17 godina nije znala ispeći niti jaje, ali je s 29 postala najmlađa španjolska chefica koja je osvojila Michelinovu zvjezdicu te jedna od tri najmlađe u povijesti (ostale dvije su Njemica Julia Komp i Australka kinesko-tajlandskog podrijetla Pichaya Utharntharm).

Edgar Núñez (41), chef restorana Sud 777 u Mexico Cityju, trenutačno 23. na listi 50 najboljih restorana Latinske Amerike, još se kao vrlo mlad „zaljubio“ u povrće. Tu strast usadila mu je majka, a danas ona čini temelj njegove kulinarske filozofije

Alejandro Chamorro je chef restoana Nuema u ekvadorskome glavnom gradu Quitu, koji je osmislio kulinarsku ponudu temeljenu na stalnoj transformaciji lokalnih proizvoda i golemoj gastronomskoj kulturi Ekvadora.