Dvije godine nakon mog posljednjeg posjeta Lisabonu, u veljači sam se ponovo našao u tom prelijepom gradu, koji osim svojih brojnih atrakcija za oko i uho, ima i epitet mjesta na kojemu se sjajno jede i pije, radilo se o slastima malih opuštenih taverni i gostionica ili profinjenih kreativnih restorana. Vrijeme je bilo, čak i za Lisabon, neuobičajeno toplo, što dakako nije nimalo smetalo nikome iz naše male skupine novinara koji su uglavnom pristigli iz hladnijih krajeva.

Kao i svakoga konca siječnja, i ove godine taj nam je termin donio jedan od najvažnijih gastro kongresa u svijetu - Madrid Fusión. Svoje 22. izdanje ta je priredba najavila motom „Gdje sve počinje“ i najavom da ima za cilj sažeti svoj važan doprinos globalnoj gastronomskoj revoluciji, obraćajući se novim trendovima i budućim smjerovima iz profesionalne perspektive. Bez sumnje, najveća novost ove godine bila je nova pozornica Madrid Fusión Dreams, novi prostor u suradnji s ICEX-om i Zakladom Alícia, institucijama posvećenim tehnološkim inovacijama u kuhanju, poboljšanju hrane i vrednovanju prehrambene baštine. Ukratko, bilo je to izdanje kongresa koji gleda na budućnost hrane iz vizure znanosti, novih tehnologija i prehrambeno-tehnološkog ekosustava.

​Nakon što se 2022. dodjela nagrada Nonino održala u svibnju, s gotovo dvije i pol godine razmaka od prethodne, zbog odlaska triju generacija članova obitelji Nonino 2020. u San Francisco na primanje nagrade „Spirit Brand/Distiller of the Year 2019“ organizacije Wine Enthusiast Wine Star, a potom i izbijanja pandemije, ove se godine ta tradicionalna prirdba napokon vratila u svoj uobičajeni termin posljednjega vikenda u siječnju.

Kada je u travnju prošle godine objavljeno da će El Bulli 1846 po prvi put otvoriti svoja vrata u lipnju, bila je to povijesna najava, jer se radilo prvome restoranu na svijetu pretvorenome u muzej. Jedinstven prostor, koji se nalazi u mitskoj Cali Montjoi, u prirodnom parku Cap de Creus (Girona), osmišljen je kao muzej koji će čuvati ostavštinu El Bullija, promovirati inovativan stav i stvarati nove sadržaje za obrazovanje i samoučenje u svijetu gastronomije.

Dan poslije jednog od najtužnijih dana u povijesti hrvatskog vinarstva, kad će brojni poštovaoci djela velikog Miljenka Grgića napisati tisuće riječi njemu u počast, nepotrebno je dodati nešto više od onog svevremenskog intervjua naše suradnice Jagode Bush, što smo objavili u lipnju 2009. u I&P No14 pod naslovom Div svjetskog vinarstva

Kao i svakog studenog dosad, Istanbul me i ove godine dočekao sa suncem i, za ostatak Europe, neuobičajeno visokim temperaturama za ovo doba godine, kako danju tako i noću. I ne samo to. Tu je ponovo bila i uobičajena kakofonija prizora, ljudi, tradicionalnog i suvremenog, kao i danonoćna gužva u prometu. Sve to, naime, sastavni je dio tog euroazijskog megalopolisa, odnosno najrazličitijih svjetova 16-milijunskoga grada.

Posljednjih se mjesec dana s velikim zadovoljstvom družim s Joshom Nilandom, doduše ne uživo, već putem njegove nove, sjajne knjige „Fish Butchery“, trećeg dijela njegove trilogije posvećene vlastitoj ribljoj filozofiji „od glave do repa“. Naime, taj obilato nagrađivani i kulinarski revolucionar vratio se sredinom listopada s ultimativnim vodičem kroz umjetnost mesarstva, odnosno tranširanja ribe, sa stručnim tehnikama i revolucionarnim receptima koji ujedno pozivaju na hitnu akciju po pitanju kulinarske održivosti.

U drugoj polovici studenoga našao sam se po prvi put u Méridi, glavnome gradu meksičke savezne države Yucatán, jedne od ukupno 31 u toj zemlji. Yucatan se nalazi na jugoistoku zemlje, odnosno na istomenome poluotoku, po kojemu je široko i poznat, kako iz školske geografije, tako i zbog poznatih ljetovališta i plaža. Sa sjevera ga oplahuje Meksički zaljev, na istoku graniči s državom Quintana Roo, a na jugozapadu s državom Campeche.

Od 25. do 29. listopada tu se održalo drugo izdanje gastronomsko kulturne priredbe Buonissima, koje je privuklo brojne stanovnike grada te domaće i inozemne novinare, s namjerom da se grad svojim žiteljima i svijetu predstavi kao živo i važno gastronomsko središte, u kojem kulturne priredbe skladno nadopunjuju hedonističke doživljajne mogućnosti. U tome se uspjelo u potpunosti, jer je odaziv bio velik, kako elitni, tako i popularni, zbog čega ime Torina danas suvereno sja na novoj gastro kulturnoj karti Europe.

Kada sam prije dvije godine na ovome mjestu predstavio prvu knjigu tada već kultnog restorana Disfrutar iz Barcelone – „Disfrutar (Vol. 1)“ izdavača Abalon Books („novi lučonoša gastronomske literature“), spomenuo sam da se ta publikacija već i u svojim najavama smjestila u uski izbor najutjecajnije biblioteke posvećene revolucionarnim kulinarskim tehnikama (tomovi El Bullija, The Big Fat Duck Cookbook, Alinea…).