Syrco Bakker (36) je chef restorana Pure C s dvije Michelinove zvjezdice u nizozemskome mjestašcu Cadzandu, oko 8 km sjeverozapadno od Oostburga, najpoznatijeg po obližnjoj plaži u Cadzand-Badu. Syrco je jedno od najistaknutijih chefovskih imena Nizozemske, čovjek kojeg krasi upečatljiv stil pun strasti za gastronomiju najviše razine.

Za svojih posjeta San Sebastiánu, kako u studenome za održavanja kongresa Gastronomika tako i u srpnju za trajanja jazz festivala Jazzaldia, često sam jeo u restoranu Ni Neu, smještenome na južnoj strani impozantnog modernog Konferencijskog centra Kursaal. Tako je bilo i u studenome. Jedino što nisam znao jest da u tome restoranu jedem posljednji put. Naime, Ni Neu, restoran iz grupacije IXO, nakon 12 godina dijeljenja gastronomske kulture s lokalcima i turistima, zatvorio je svoja vrata 7. veljače, i to ne zato što je lošije poslovao (dapače, bio je vječito pun), već zato što na njegovo mjesto ove godine stiže novi restoran Andonija Luisa Aduritza, chefa proslavljenog sansebastijanskog (točnije iz obližnjeg mjesta Errenteria) restorana Mugaritz. Novi restoran temeljit će se na konceptu elementa vatre i imat će za cilj upotpuniti raznoliku gastronomsku ponudu San Sebastiána.

Nadia Sammut je chefica restorana La Fenière u francuskome Cadenetu, gradiću u departmanu Vaucluse u regiji Provansa-Alpe-Azurna obala na jugoistoku Francuske. Nadia je najpoznatija po tome što je prva chefica u povijesti koja je svojim inovativnim restoranom bez glutena osigurala Michelinovu zvjezdicu. Isto tako, ona je jedan od pionira društvene ekonomije u Francuskoj, s pokretom Cuisine Libre, koja vodi kampanju podrške zdravoj, ekološki prihvatljivoj hrani, u nastojanju da se izmijeni način na koji živimo, razmišljamo i jedemo.

​U mnoštvu događanja za vrijeme 6. firentinskog “Cocktail-week” u rujnu prošle godine, promovirane su tri knjige posvećene mixologiji, od kojih je ova ‘najstaromodnija’ bila predstavljena kao posljednja. Oba su autora sveučilišno obrazovane osobe koje ovdje sofisticirano progovaraju o bartenderskom konzervativizmu : Maria Tereza, etnološkinja s doktoratom iz područja filma i medija, autor petnaestak enogastronomskih knjiga; Walter, diplomirani agronom i filozof, koji se inteligentno skrasio iza šanka.

Posljednjega dana siječnja iz Barcelone je stigla vijest koja će obradovati gurmane. Naime, Oriol Castro, Eduard Xatruch i Mateu Casañas, trojac koji stoji iza Disfrutara, jednog od najboljih restorana svijeta (2 Michelinove zvjezdice, no. 5 na Listi 50 Best), najavili su otvaranje novog restorana u Barceloni – inačice svoga već odavna uspješnoga lokala Compartir u Cadaquésu. Slavni chefovi, koji su nekad bili pobočnici Ferrana Adrije u legendarnom El Bulliju, odlučili su se na taj korak u trenutku kada Compartir Cadaqués slavi svoju desetu godišnjicu.

Fatih Tutak (36), chef je i vlasnik restorana Turk Fatih Tutak koji je CNN Travel uvrstio među „20 najboljih svjetskih novih restorana u 2020-oj”. Tutak je rođen i odrastao u Istanbulu, gdje je u mladosti domaća kuhinja njegove majke potakla mladićevo zanimanje za kuhanje. Ono je postalo njegova strast i razvilo se u san da postane chef.

​Amandine Chaignot je chefica pariškoga restorana Pouliche. Njezina je kuhinja jednostavna, spontana i iskrena, s posebnim fokusom na povrće. No, jednostavnost kod nje treba shvatiti uvjetno jer se ne radi o rustikalnosti, već o vrlo profinjenim jelima koja, kao i sam restoran, imaju mnogo obožavatelja.

Prošle sam godine na ovome mjestu pisao o nastanku novog kulinarskog učilišta najviše klase - MOM Culinary Institute by Paco Roncero & CHA. Podsjetit ću da se radi se o sveobuhvatnome centru za edukaciju u ugostiteljstvu i restoranskoj industriji, usko povezanome s postulatima održivosti, uključujući i urbani vrt u sklopu same škole te još jedan veličine jednog hektara u okolici Madrida, sve na temelju Paca Roncera, jednog od najpoznatijih španjolskih chefova današnjice.

Mnoštvo je knjiga izašlo, izložbi otvoreno, čaša podignuto, maski skinuto ove godine prigodom 1600. obljetnice osnutka Venecije. Jubilej nisu proslavili samo povjesničari, političari ili turistički sektor, već i svi oni kojima je život u najširem smislu povezan s ovim gradom, ali i s pokrajinom Venetom. Neki od pridruženih slavljenika su i pokoji venecijanski habitue' poput mene ili firentinski nakladnik i njegova milanska spisateljica koje sam naslonjen na šank upoznao na 6. međunarodnom “Cocktail-week” održanom od 20. do 26. rujna u Firenci. Ugodan susret koji je završio s poklonom ove knjige.

Kao pri svakom povijesnom istraživanju tako i povjesničare pića i napitaka zanimaju počeci predmeta kojim se bave. Što dalje se u prošlost ide sve je manje podataka, dok sve više prostora zauzimaju nagađanja, pretpostavke i mašta. Uglavnom se svi slažu da su prvi kokteli anglosaksonskog podrijetla... Međutim postoje iznimke, a kao i kod mnogih drugih pronalazaka najčešće ih se otkriva u Italiji.